Svatko je čuo za Cezara, Aleksandra Makedonskog i druge slavne vladare i osvajače. Međutim, u njihovoj sjeni ostalo je mnogo drugih drevnih kraljeva koji nisu našli mjesta u povijesnim udžbenicima - katkad zato jer su imali slavnije prethodnike ili nasljednike, neki su prekratko vladali, a neki bili isuviše okrutni.
Thulasi Seshan, književnica iz Chicaga koja se bavi političkim analizama a slobodno vrijeme provodi po muzejima, izdvojila je za časopis Mental Floss nekoliko zaboravljenih vladara neobičnih sudbina:
Hetitski kralj Mursili (1620. – 1590. pr. Kr.)
Hattusa je bila drevna prijestolnica Hetitskog Carstva. Njene ruševine leže u današnjoj Turskoj. Danas bi vožnja od Hattuse do Babilona dobrim automobilom trajala 20 sati. Za kralja Mursilija I. taj put od 2000 kilometara trajao je mnogo duže, tim prije što je usput zauzeo grad Alep.
Osvojio je Babilon, ali, nikome nije jasno zašto. Babilon je bio predaleko da bi Hetiti njime mogli stvarno vladati, pa se nagađa da je u pitanju bila neka osobna osveta. Kada se vratio kući, njegov poduhvat je osuđen kao čin oholosti, a njegov šurjak ga je ubio i preoteo mu krunu.
Wu Yi iz dinastije Shang (1147. – 1114. pr. Kr.)
Car Wu Yi iz dinastije Shang vladao je (vjerojatno) od 1147. do 1112. prije Krista. Wu Yi je želio odmaknuti Kinu od teokratskog oblika vladavine prema monarhističkoj vladajućoj strukturi.
Nažalost, njegove metode bile su pomalo sulude. Wu Yi je pokušao pokazati svoju moć nad Nebeskim Duhom režiravši borbu i svoju "pobjedu". Dao bi kožnu torbu napuniti krvlju, bacao je u zrak te gađao - i pogađao- strijelama. To je nazivao "pucanjem u nebo", ali, prema kasnijim zapisima, nebo nije imalo strpljenja za te šale. Vladao je kratko i stradao od udara groma.
Sargon II, kralj Asirije (721. – 705. pr. Kr.)
Prema asirskim standardima, Sargon II je bio uspješan kralj. Stekao je ogromne količine srebra i zlata pljačkajući strane gradove, a zauzeo je i prijestolje Babilona. Pa ipak, nakon njegove smrti, njegova je ostavština bila gotovo izbrisana. Njegov sin Senaherib nikada više nije izgovorio očevo ime. Ovo "brisanje" je bilo toliko učinkovito da su povjesničari stoljećima vjerovali da je Sargon mit, dok u 19. stoljeću nije pronađena njegova plača.
Sargon II je stradao u borbi, tijelo nije nađeno i tako je postao jedini asirski monarh koji nije imao kraljevski pokop. Budući da nije ispravno pokopan, smatralo se da je njegov duh proklet. Asirci su držali da je zacijelo počinio nekakav strašan grijeh protiv bogova kad ga je dopala takva sudbina - i zaboravili su ga.
Gig, kralj Lidije (680. – 652. pr. Kr.)
Lidija, je bila zemlja prebogata zlatom. Čak i danas, kada kažemo da je netko "bogat kao Krez", mislimo na posljednjeg lidijskog kralja. Krez je bio praunuk kralja Giga.
Kako je Gig došao na vlast? Najbolja verzija priče nalazi se kod Platona. Priča kaže da je Gig, lutajući planinama kao pastir, naišao na zlatni prsten. Stavio je prsten na ruku - i postao nevidljiv! Zahvaljujući toj moći, čovjek koji svuda nesmetano ulazi zaveo je aktualnu kraljicu i ubio njezina muža, te zgrabio prijestolje za sebe.
Kao kralj, Gigje bio poznat i po svojoj vojnoj sposobnosti i po pametnom korištenju bogatstva. Darovi kojima je obasipao proročište u Delfima priskrbili su mu povoljna proročanstva i utjerali strah u kosti njegovim neprijateljima.
Arhelaj I. (413. – 399. pr. Kr.)
Aleksandar Makedonski imao je pretka Arhelaja koji je bio nezakoniti sin kralja i njegove robinje. Nije trebao postati kralj, ali nakon što je ubio svog ujaka, rođake i brata put do trona bio mu je otvoren. Unatoč ovom okrutnom uvodu, Arhelaj je postao slavan kralj. Njegov dvor privlačio je umjetnike iz cijelog helenskog svijeta, uključujući velikog dramatičara Euripida.
Euripid, tada već star, ušao je u sukob s mladim dvorjaninom a ovaj je proširio glasine kako starac smrdi. Sklon dramatičaru, kralj Arhelaj dozvolio je Euripidu da izmlati momka. Za to je platio. Mladi dvoranin, s dvojicom svojih prijatelja, urotio se protiv Arhelaja, odveo ga u kraljevski lov i ubio.
Qin Er Shi iz dinastije Qin (209. – 206. pr. Kr.)
Vjerojatno ste čuli za cara Qin Shi Huangdija, tvorca vojske od terakote. Mnogo je manje vjerojatno da ste čuli za njegovog nasljednika, cara po imenu Qin Er Shi. Kada je Qin Shi Huangdi umro, njegovi su se ministri bojali da će ih njegov najstariji sin i nasljednik smijeniti.
Stoga su ministri Li Siu i Zhao Gao našli drugog kandidata: careva mlađeg sina. Bio je podložan manipulaciji, okrutan i slab - a sve to je odgovaralo ministrima koji su ga naveli da krivotvori očevu oporuku i ubije starijeg brata.
Kada je postao car, Qin Er Shi eliminirao je i svaku drugu prijetnju prijestolju. Dao je javno pogubiti svu svoju braću i sestre ili ih je prisilio da se otruju. U konačnici, vladao je Kinom samo tri godine, otrovan je, ministri mu nisu dozvolili ni počasni kraljevski ukop a dinastija Qin propala bi ubrzo nakon toga.
Jugurta iz Numidije (118. – 104. pr. Kr.)
Suvremenici su opisivali Jugurtu iz Numidije kao osobu koja bi vam ukrala zadnji komad kruha, a zatim vam ga prodala po dvostrukoj cijeni.
Njegova država, Numidija, bila je rimski saveznik u sjevernoj Africi za vrijeme Rimske republike. Jugurta je bio nezakoniti sin numidijskog princa, ali njegova izvrsnost u borbi učinila ga je toliko cijenjenim da mu je dodijeljena trećina kraljevstva.
Ali, Jugurta je želio više.
Ubio je jednog brata, a drugog žestoko pretukao pa je ovaj pobjegao u Rim po zaštitu. Jugurta je riješio situaciju podmićivanjem rimskih senatora. Senat je potom imenovao komisiju u svrhu podjele Numidije a Jugurta je je i tu komisiju potplatio. Na kraju su Rim i Numidija zaratili. Jugurta je često podmićivao vojnike na neprijateljskim linijama, olakšavajući sebi put do vojne pobjede. Na kraju izgubio bitku s Rimom - vlastiti tast ga je izdao rimskom konzulu.
Ezana iz Aksuma (320. – 356. n. e.)
Evo na kraju i jednog dobrog - kralja Ezana iz Aksuma, zemlje na teritoriju današnje Etiopije. Moto ispisan na novčićima koji su se dijelili po njegovom kraljevstvu bio je "Neka ovo zadovolji zemlju".
Ezana je rođen kao poganin, ali ga je njegov otac dao školovati kod pouzdanog roba, Frumentija. Frumentije je bio sirijski kršćanin koji je u mladosti doživio brodolom u Crvenom moru. Ezana je postao kršćanin, ojačao je i proširio svoje granice ali nije bio okrutan. Davao je svojim novim podanicima plodnu zemlju u Aksumu, potičući ih da se integriraju i napreduju pod njegovom vladavinom. Dugo nakon Ezanine vladavine, Aksum je zadržao reputaciju pravednog društva, gostoljubivog prema izbjeglicama i poštenog prema svima.