Relikt prohujalih vremena, koji se još uvijek počesto "povlači" po našim ladicama bez stvarne upotrebe nije samo (odnedavno ponovno popularna, zahvaljujući Baby Lasagni) čipka i svakojaki miljetići; to su i ukrasni "pinjurići" iz našeg, socijalističkog djetinjstva.
U građanskim stanovima diljem bivše Jugoslavije posjedovao ih je skoro - svatko. Igrali smo se njima potajice i rijetko ih koristili; zapravo većina nas nije ni znala čemu služe. Bili su to dakle, raznobojni pinjurići, majušne viljuške s plastičnom drškom u pastelnim bojama i s zlaćanom gravurom, te dvozubim ubodnim dijelom od inoxa. Nalazili su se u kutiji "fudranoj" svilenkastom podstavom boje starog zlata, bili su idealan dar za neku prigodicu i svoj su vijek uglavnom provodili – čameći u toj ukrasnoj kutijici. Rijetko su "dobili priliku" zaprljati se hranom, bilo je to malo kućno blago.
No, čemu su doista sližile te viljuškice?
Za kolače, one "teške", retro-torte, velike fete s kojima su se jedva "mogli nositi". Nekoć je koktel od škampa smatran delikatesom, moguće da su ponekad bili zaronjeni i u tu avanturu, ili su pak ubadali komadiće hladetine, također pojam luksuznog retro-predjela. Po nama, takvi bi pinjurići bili idealno za ubadanje maslinki ili punjenih jaja, isto tako "old school" predjela ili snacka, ili možda za kakav drugi sličan zalogaj (neki mignon, recimo).
Danas se u online vintage-shopovima ti maleni pinjuri s drškom u bojicama mogu kupiti od desetak eura naviše za set od šest, osam ili dvanaest komada, a pravi vintage-kolekcionari ih imaju "pod obavezno".