"I scream, you scream, we all scream for ice cream", ili u slobodnom prijevodu – "Ja vrištim, ti vrištiš, svi vrištimo da sladoled slistimo". Zgodna igra riječi Roberta Benignija iz Jarmuschova kulta “Pod udarom zakona” smjesta je pala na pamet potpisniku ovih redaka za naslov novog horora Elija Eotha “Ice Cream Man”, koji nije remake istoimenog filma iz 1995. s Clintom Howardom u glavnoj ulozi.
Pravo je čudo da se Roth nije zaigrao time s obzirom na to da njegov horor, u hrvatskim kinima naslovljen “Okus straha”, spaja “(ice) cream” i “scream”. Jednu od rijetkih igara riječi na temu sladoleda (“ice cream puns”) izgovara upravo Roth, pojavljujući se i ispred kamere u sporednoj ulozi Martyja, odvjetnika i oca glavnog klinca filma Jareda i njegove starije sestre Lizzie (Charlie Zeltzer, Sarah Abbot).
Vidjevši čudnog sladoledara (Ari Millen) u kombiju parkiranom ispred svoje kuće, Marty kaže supruzi Alison (Karen Cliche) da “ledi krv u žilama”. Na stranu to što sladoledar nije ni izbliza tako strašan, kamoli da bi postao nova horor ikona, među ostalim i zbog toga što se njegova pozadinska priča bez nekog nadahnuća šlepa na Freddyja Krugera, a tu je i pjesmica “Ringa ding dong, to je sladoledni song”.
Probem je što je to više-manje to od sladoledno-hororskih dosjetki što smo ih dobili u filmu “ice (s)cream” etikete, a sugerira da Roth baš i nije bio inspiriran. Puno je pogođenija izjava jednog nastavnika kad na satu matematike kaže: “Vratimo se rastavljanju na proste faktore.”
Nakon što postanu krvožedni zombiji zahvaljujući “demonskom sladoledu”, čiji trag oko njihovih usta izgleda kao da koriste Jokerov “smilex” iz prvog “Batmana” ili sprej Ratnih momaka u četvrtom “Pobješnjelom Maxu”, djeca počnu napadati starije, roditelje i nastavnike, a oni će doslovno biti rastavljeni na proste faktore, kraći za udove, glave, trupove... u scenama koje nipošto nisu za dječje oči.
Cijeli film izgleda kao klimaks horora “Weapons” ili “Trenutak nestajanja”, kad klinci hvataju tetu Gladys po kvartu i rastrgaju je, samo rastegnut na osamdesetak minuta. Međutim, Roth nema finese kao Zach Cregger, koji je do tog krešenda efektno bildao priču prepunu tenzije i misterija oko Gladys.
Možda je “Ice Cream Man” pogrešan za usporedbu s “elevated” hororom kakav je “Weapons”, neovisno o tome što ih povezuje hrpa hipnotiziranih klinaca čiji um biva kontroliran (potentna tema, ovdje tek ovlaš obrađena). No, čak i ako usporedimo “Okus straha” s “Terrifierom 3” Damiena Leonea, nekmoli s “Piranom 3D” Alexandera Aje, pa i s Rothovim hororčinama “Hostel 1&2” i “The Green Inferno”, film djeluje jeftinjikavo.
Ovo je korak natrag za žanr 2026. (“Obsession”, “Backrooms”...) i redatelja koji se vratio u formu slasherom “Thanksgiving” nakon ne pretjerano uspjelog trilera “Kuc kuc” i razočaravajućeg izleta na “family friendly” teritorij s “Borderlands” i “Kuća magičnog sata” (akcić “Osvetnik” s Bruceom Willisom, remake “Smrtonosne želje”, bio je iznenađujuće solidan).
Izgleda da je “Okus straha” snimljen primarno da bi sablaznio “bad taste” prizorima poludjele djece kako ubijaju odrasle na gnusne, groteskne načine, koristeći vrtlarski alat i sve što im dođe pod ruku (mikroskop uključen). Isprva je to subverzivno i šokantno, od samog ubijanja do činjenice tko to čini – recimo, vidjeti kako klinka vatrogasnim aparatom pretvara lice nekog nastavnika u kašu, kao da je gledala uvodnu scenu iz “Nepovratnog” Gaspara Noea, ili da klinci nečija crijeva koriste kao konop za preskakanje – ali postaje repetitivno kad početni šok popusti.
A to je isključivi forte ovog horora, uz povremenu žanrovsku referencijalnost (okupljanje djece iza leđa jednog lika, nalik vranama u “Pticama”) te satiru i ironiju. Jedini normalni klinci – Jared, Mia (Kiori Mirza Waldman) i Tommy (Shiloh O’Reilly) – skrivaju se od “uklete djece” u prostoriju oblijepljenu plakatima kontra “bullyinga” (kod Rotha potenciran do ekstrema).
Kamera snima i postere o zdravoj prehrani dok pomahnitali mali zombiji prijete prisilno nahraniti sladoledom one koji još nisu “promijenjeni”. S druge strane, odrasli su mahom prikazani kao tupani i stradavaju dvojeći trebaju li se (o)braniti i krenuti u protunapad, jer ipak su to djeca, makar su “je*eno poludjela”. Ringa ding dong... ** ⅓
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....