Put u Krakow zamišljen je u početku kao jedna mala kulturnjačka priča, za onu rijetku vrstu entuzijasta koji slušaju – zborove. Zborove koji pjevaju božićne, adventske pjesme i dolaze sa svih strana Europe da bi ih saslušao žiri i odlučio koji je po kvaliteti dobar, bolji i najbolji. A na kraju ispalo je puno više od toga: ispala je najljepša moguća predbožićna priča.
Dio je do šarma ovoga grada na jugu Poljske srednjovjekovne ljepote i bogate povijesti i još jednoj nepoznanici u jednadžbi očekivanja – snijegu. Pogonjeno "bijelim" sve se odjednom pretvorilo u – bajku. Ništa manje od toga.