Naočale za sunce neophodne su za zaštitu očiju, ali su odavno i obavezni modni dodatak. Komercijalno se proizvode niti stotinu godina, ali, zapravo su mnogo starije - njihovu povijest možemo pratiti stoljećima, pa i tisućljećima.
Eskimi ih, koliko se zna, koriste barem dvije tisuće godina kako bi sačuvali oči od snažnog reflektiranja sunčeve svjetlosti na snijegu i ledu. Njihove "naočale" zapravo su dva okrugla poklopca s urezanim uskim prorezom. Izrađuju se uglavnom od kosti, prorez omogućuje dobar pregled okoline, ali i čuva oko od pretjeranog svjetla.
Povjesničari misle da su slična pomagala izrađena od drva, kože ili kosti ljudi već koristili u prapovijesti.
Zeleni smaragd
U starom Rimu zabilježeno je kako je car Neron promatrao gladijatorske borbe kroz brušeni smaragd, ali ne zna se točno zbog čega. Moguće je da mu je dragi kamen koristio kao leća za uvećavanje slike ili je zelenim kamenom štitio svoje slabe oči od sunca. Neki pak misle da je u pitanju naprosto bila ekstravagancija.
Kinezi naočale za sunce poznaju barem tisuću godina; izrađivali su ih od dimnog kvarca ili čađavca, sivog kristala koji navodno štiti i od svih oblika loše sreće. Dokumentirano je kako su ih nosili suci i u zatvorenim prostorijama, kako bi prikrili izraze lica prilikom ispitivanja svjedoka. Tako su komunikaciju činili jednosmjernom.
Odavno je poznato da sunce ne valja promatrati golim okom, ali, kada nastupe rijetke nebeske pojave poput pomrčine, ljudi postanu radoznali. U 18. stoljeću, čitav dvor Luja IV promatrao je pomrčinu kroz zadimljena stakla, a u isto vrijeme u Veneciji počinje se nositi neka vrsta naočala od tamnog murano stakla s bočnim štitnicima od tkanine.
Venecijanci su ih nosili kako bi im manje smetalo bljeskanje mora u kanalima, prilikom vožnje gondolama.
Model "Goldoni"
Nazivale su se "Goldoni naočale" jer ih je posebno volio komediograf Carlo Goldoni.
Krajem 19. i početkom 20 stoljeća neki su vjerovali da će im naočale, pogotovo one sa žutim i smeđim staklima, ublažiti pa i izliječiti simptome sifilisa za kojega još nije bilo pravog lijeka - trebat će pričekati da se otkriju antibiotici.
Radilo se naprosto o tome da su oboljeli od sifilisa često imali problema s vidom i bili osjetljiviji na svijetlo - stoga su naočale pomagale, ali, naravno, nisu liječile.
Dvadesetih godina 20. stoljeća sunčane naočale popularizirali su filmski glumci, počele su se proizvoditi jeftine varijante koje su veći imale i UV zaštitu, a sredinom tridesetih u Americi bi se godišnje prodalo i do dva milijuna komada.
Osim zaštite od štetnog zračenja, ljudi su željeli biti sličniji zvijezdama, čiji stil sa šeširima, naočalama i laganim šalovima asocira na luksuz, odmor i ljetovališta.
Staklo ili plastika
Usporedno, proizvodili su se sve sofisticiraniji modeli za sportaše, vojnike i pilote, ali i neke varijante tih naočala naći će se s vremenom na ulicama.
Današnji modeli izrađuju se mahom od plastičnih masa, a cijenu - koja zna biti iznimno visoka - obično određuje brand. I kod skupih i jeftinih važno je dobiti certifikat o zaštiti od UV zračenja.
Ipak, neki proizvođači i danas umjesto plastike preferiraju staklo, koje i dalje pruža najbolju optičku jasnoću, ali je nešto teže, dok okviri mogu biti od najrazličitijih materijala - od drva do plemenitih metala ili naprosto plastike.
U zadnjih stotinjak godina razvilo se nekoliko popularnih modela, a postali su globalno poznati uglavnom zbog osoba koje su ih nosile.
"Avijatičarski" model popularan je još od tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća, a vrhunac popularnosti donio mu je u osamdesetima film "Top Gun".
"Onasice" i "lenonice"
Predimenzionirane, ogromne naočale zovu se ponekad i "Onasis" jer ih je šezdestih nosila Jackie Kennedy Onassis. John Lennon popularizirao je okrugle, "bakine naočale", koje se i danas nazivaju "lenonice".
"Omatajuće" naočale koje su varijanta avijatičarskih i obavijaju pola lica, a mogu imati dva ili samo jedno savijeno staklo, nosili su Yoko Ono - koja je, doduše uvijek voljela i "Onasis" modele - te Clint Eastwood.
Kvalitetne naočale ovih tipova nikada ne bacajte - prije ili kasnije ponovno će doći u modu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....