StoryEditor
Prostorijaovdje biste uselili

Posjetili smo polikliniku psihijatra Borana Uglešića, detalj vezan uz njegova djeda Ivu nas je oduševio. Supruga Ana ispričala nam je sve

21. studenog 2020. - 20:16
Ured dr. Borana Uglešića smješten je u najljepšoj prostoriji, s velikim prozorom koji gleda u vrtSaša Burić/Cropix

Priča se nastavlja...

S takvim dojmom napustili smo novouređeni prostor, nove, još ni svečano otvorene "Uglešić poliklinike" u jednoj od najljepših starih splitskih ulica. Kad kažemo stara ulica, ne mislimo na kamene kale Geta, Radunice ili Varoša, već na ulice u kojima se početkom prošlog stoljeća grade već komotnije, veće, pomalo secesijske zgrade za građanstvo onog starog Splita.

To je ulica koja se nekad zvala Smodlakina, po poznatom pravniku, političaru i gradonačelniku Splita, Josipu Smodlaki, čija se kuća i danas nalazi tu u susjedstvu, pa spominjemo tek radi doživljaja vremana u kojem su arhitekti poštovali i ljude i okoliš.

Baš u jednoj takvoj zgradi, dakle u jednoj od najljepših gradskih ulica, u Držićevoj, u prizemlju kuće u kojoj žive generacijama, polikliniku je otvorio poznati splitski psihijatar Boran Uglešić.

image
Da nema male recepcije, čekaonica bi više nalikovala dnevnom boravku nego čekaonici
Saša Burić/Cropix

Na ulazu u taj poslovni prostor dočekuje nas starinska pločica na kojoj piše "Dr. Uglešić", ali ne odnosi se na mladog Borana, niti na njegova oca, nadaleko poznatog i priznatog psihijatra Borbena Uglešića, već na djeda, dr. Ivu Uglešića. Djed nije bio liječničke struke, već pravnik i jedan od prvih splitskih bilježnika, ali baš u tom prostoru, u prizemlju zgrade davnih godina prošlog stoljeća imao je svoju bilježničku kancelariju. Pločica je tada stajala na njegovim vratima, a sada su je izvukli iz zaborava, vratili na njezino prvotno mjesto i ponovno ima svoju svrhu.

Sve nam to priča Ana Gruica Uglešić, poznata hrvatska glumica, Boranova supruga koja nas je uvela u kliniku. Vodi nas kroz hodnik, od sobe do sobe, od ordinacije do ordinacije i usput doznajemo kako su uspjeli vratiti didove prostorije u kojima je ispisivao bilježničke dokumente.

Konačno su otkupili taj dio prizemlja i odlučili se na otvaranje klinike koja je, usput rečeno okružena pripadajućim vrtom gdje Ana sadi cvijeće, jer doznajemo, to je njezina strast. Vidimo da zelenih živih biljaka ima baš u svakoj prostoriji, postavljene su tu s velikim ambicijama i nadom da će im prijati u ovom nadasve ugodnom mjestu.

image
Mala kuhinjica ima pogled na stražnje dvorište s cvijećem
Saša Burić/Cropix

Ništa vas ovdje ne podsjeća na kliniku, nema ni zelenih ni plavih karakterističnih medicinskih boja, već je sve u ugodnoj kombinaciji orahova drva i bijelih zidova.

Pod je kompletno prekriven svjetlosivim betonom, ali rekli bismo "pripitomljenim", obrađenim, prekrivenim mat lakom i neprimjetno prošaranim. S vrata nas Ana vodi u prošireni dio s malom recepcijom, prostorom čekaonice i kuhinjicom s prozorčićem na stražnje dvorište. Tu pored su i vrata za izlaz u tihi zagrađeni vrt u kojem baš i nemate osjećaj da se nalazite u centru grada.

No vratimo se u čekaonicu opremljenu kožnim dvosjedom te kombinranim drvenim namještajem, stolićem i stolicama u Thonetovu stilu. Na zidu nekoliko grafika Branka Miljuša i kamena glava, skulptura Ksenije Kantoci, preneseni iz obiteljske zbirke.

Od čekaonice ide dugi hodnik, a sa strana ordinacije, opet u kombinacijama orahova drva i bjeline. U prvoj se na zidu raširila replika plakata Borisa Bućana za predstavu Aristofanove "Lizistrate" iz 1982. godine, onih najslavnijih vremena Splitskog ljeta. I kad mislite da je baš ova soba onaj pravi sklad tonova i forme namještaja uz kazališni plakat i prozor s pogledom na vrt, mjesto u kojem ćete s lakoćom iznijeti svoje zdravstvene probleme, Ana nas dalje vodi hodnikom gdje nam skreće pažnju na "drveni reljef", za koji, kad se malo pomaknete ustranu, shvatite da je riječ o portretu Boranova oca Borbena kojeg je napravio Kažimir Hraste.

Kao da mu je tu bilo namijenjeno mjesto, da stoji na zidu kao očev duh i podrška sinu nasljedniku u struci kojoj je i sam itekoliko pridonio za svojeg života.

Prozor kao iz bajke

A onda ulazimo u najljepši prostor, ured u koji biste se najradije uselili. Jedan prozor gleda na Držićevu ulicu, a drugi, veliki, posebni, rijetko viđen oblik na bočni dio vrta i susjedovo stepenište. Nigdje u cijelom poslovnom prostoru poliklinike nema zavjesa, osim malih roletni na spomenutom velikom bočnom otvoru, koje se mogu spustiti prema potrebi, jer ta ljepota od prozora jedina nema škure.

image
Crna spužvasta soba s uređajem koji liječi i depresiju
Saša Burić/Cropix

I da napomenemo, svi su prozori ostali onakvi kakvi su bili od postanka zgrade, samo su obnovljeni, a na njima su sačuvane čak i kvakice s ulaštenim mesinganim lopticama.

A ovaj ured u kojem bismo, kažemo, rado ostali zauvijek, ima svoju zaokruženu priču. Na dijelu zida složene su Boranove diplome, a do toga polica s knjigama, starim i novim, među njima i jedna stručna iz davnih godina koju je napisao još mladi psihijatar Borben Uglešić. Uz očeve uspomene, na polici pogled nam privlači stara pisaća mašina djeda bilježnika te jedna čudna naprava, zapravo vaga kojom je djeda Ivo u ona vremena, kako se to već radilo radi naplate posla, vagao ispisane papire.

I u ovoj sobi caruje zelenilo, a nasuprot onoga neponovljivog prozora, kao gospodar cijelog prostora sa zida i još zelenije, uokvirene, nadaleko poznate zelene podloge gleda nas "Žar ptica". Tek jedan od nekolicine originalnih antologijskih Bućanovih plakata za istoimeni balet na Splitskom ljetu 1982. godine.

image
'Žar ptica' poput vladarice nadgleda ured Borana Uglešića
Saša Burić/Cropix

Saznajemo da je Ana fascinirana snagom i stavom lika sa plakata te da je to bio suprugov dar za njihovu godišnjicu. Ne pitamo dalje, nego se zajedno divimo i Bućanu i ptici i prostoriji i cijelom ovom prostoru koji bi nas, da nema dvije sobe s medicinskim aparatima i stolovima za pacijente, mogao zavarati da smo ušli u nečiji stan. E baš to su htjeli postići, veli nam Ana i ponosno otkriva da su ona i suprug sve sami osmislili.

Čak i crnu spužvastu sobu s čarobnim uređajem. Soba je obložena crnom spužvom radi tonske izolacije, a tu je smješten TMS aparat kojim će se liječiti depresija, PTSP... Tu se ovaj put nismo morali zadržavati jer smo se već dovoljno namirili dobrom energijom nakon ugodnog razgovora o interijeru i mnogim detaljima u njemu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. studeni 2020 08:59