Da je živ, Oliver Dragojević danas bi slavio svoj 76. rođendan, vjerojatno u svojoj opjevanoj Vela luci, okružen familijom i prijateljima. Oliver je ostavio neizbrisiv trag. Živući kao pošten, mali, dalmatinski čovik, ušao je u legendu. I premda ga, nažalost, više nema, ipak je tu, sveprisutan, živ je kroz svoju glazbu, i još će dugo biti, jer - nit je Dalmacije bez Olivera, nit Olivera bez Dalmacije, neraskidivo su sljubljeni u vječnosti.
O veličini glazbenika najbolje govori i činjenica da je, unatoč velikoj ljubavi i prepoznatljivosti koje je uživao na ovim prostorima, poslije Domovinskog rata odbio nastupati u Srbiji. Još bolje o njoj govori činjenica da je jedan od rijetkih kojemu je uspjelo tim činom izazvati poštovanje i divljenje ne samo svog naroda, već i susjeda. "Nema novaca za koje bi pjevao u zemlji koja je nanijela tolika zla mojoj Hrvatskoj." rekao je tom prilikom.
Nije lako u Dalmaciji bit voljen, a opet, tako je jednostavno, treba samo biti "čovik" - prgavi, srčani, ponositi Dalmatinci nikad nisu prihvaćali glumce, hohštaplere, ulizice, dapače, ovdje su oni dobro služili jedino kao predmet poruge. Tvrdoglavog, ponositog a opet toplog i otvorenog Olivera, Dalmacija je zavoljela od prvog trenutka, a koliko je jaka ljubav bila, govori i činjenica da su jedino rođendani i pobjede Hajduka nalikovali njegovom poslijednjem ispraćaju.
Supruga Vesna Dragojević zvala ga je Ole, tvrdila da je pravi horoskopski Strijelac; tvrdoglav, nestabilan i previše znatiželjan. Olivera je jako voljela, a uvijek ga je i hvalila jer je znao - pivat i lovit ribu.
U kolovozu 2017., vijest da je Oliveru dijagnosticiran karcinom pluća zadala je njegovoj obitelji, i svim ljudima koji su ga voljeli, jak udarac, ali "dišpetan" i borben kakav je bio, Oliver je svoju bolest prihvatio mirno, no pomalo inatljivo, baš u duhu dalmatinskog "čovika". Dok bolest nije uznapredovala, rekreativno je igrao nogomet, imao je veliku volju za životom i nesalomljiv duh.
Na posljednjoj Oliverovoj plovidbi, od Splita do Vele Luke katamaran s njegovim lijesom pratile su stotine brodica, a desetci tisuća duša došli su se oprostiti od Olivera. Opraštajući se od supruga, Vesna Dragojević je napisala: “Ti ćeš uvik biti kapetan našeg broda i vozit ćeš nas di triba i di će nam biti dobro. Čuvat ćeš nas kao i do sada, a mi ćemo pratiti tvoj trag u beskraju.”