O Eurosongu je sinoć vrlo gorljivo za RTL Direkt govorio Tonči Huljić, splitski hitmejker koji je šest puta sa svojim pjesmama i različitim izvođačima sudjelovao na Izboru za Pjesmu Eurovizije.
Prenosimo razgovor u cijelosti:
Čuli smo kako su se naše predstavnice prilagodile drugačijoj pozornici. Koliko inače izvođači imaju kreativnu slobodu oko svog nastupa, a koliko te ograničavaju ostali faktori?
- Imaju onoliko slobode koliko su sami sebi dali u trenucima kad se spremaju za taj nastup. Dakle, to su toliko detaljni nastupi, iscrpljujući, to je najteži dio posla oko Eurosonga. Mučiš se šest mjeseci i onda sve se spali u tri minute! Sprži! Trebate vrlo detaljno sve obrazložiti, dolazite s režiserom koji to sve namjesti. Sve su to troškovi koje naši izvođači moraju plaćati. Nekima plaćaju televizije, nekima koji su manje financijski sposobni. Dosta tih troškova snose i izvođači, tako da, ta sloboda je onolika koliko oni sami sebi dozvole. Nema ograničavajućeg faktora ako vi imate ideju.
Provedite nas malo, kako izgledaju te finalne pripreme, vlada li strah, nervoza? Kako se boriti protiv tog straha, nervoze?
- U to vrijeme više ne radi nikakav strah, jer vi ste toliko dugo već tamo da jedva čekate da to počne i završi. Samo da to prođe u finale, samo to čekate. Ja sad mogu govoriti iz iskustva prolaženja i onih Eurovizija koje su bile humanije, pa i ovih manje humanih, kad se proširilo to odjedanput na 46 zemalja. Ja sam većinu tih Eurosongova bio kad su bile 24 zemlje.
Kad su krenuli u to proširivanje, onda je nastao i cijeli ovaj čušpajz. Iz prošle godine jedino što je bilo vrijedno spomena to je bio nastup Baby Lasagne i Kaaryje, i to ne zato što sad to pričam sa razine lokalpatriota, nego zato što je zaista bilo tako.
Vi sad ne možete više ponoviti nijednu pjesmu. Ne možete otpjevati pobjedničku pjesmu. Sve je apsolutno podređeno showu, jer i televizija plaća danak mrežnom načinu života u koji smo danas uključeni, a bojim se i pomisliti na što će to sličiti kada umjetna inteligencija zavlada, a to je već tu.
Razmišljalo se o resetiranju. Kad povučemo jednu paralelu sa Sanremom, koji je za mene izuzetno kvalitetan festival i puno kvalitetniji show, pogotovo sa strane glazbe, puno bolji festival i puno duže traje, to se ne da mjeriti. Danas tamo svi pokušavaju iskoristiti te tri minute na isti način. Zato su sve pjesme iste, vrlo su male razlike.
Vi zapravo gledate jednu emisiju koja je jako gledana i morate sklanjati djecu da ne dobiju epileptični napadaj od te količine svjetla, showa, eksplozija, bombi, svega i svačega. Ja sam zaista razmišljao, a takvo je mišljenje bilo, koliko čujem, prisutno i nakon prošlogodišnje emisije u samom vrhu EBU-a, kako usmjeriti zemlje da se malo više ipak posveti pažnje pjesmi...
Upravo zbog toga, čini mi se da ove godine, a i zbog nedostatka pet-šest zemalja od kojih su četiri vrlo bitne, mislim da ne bi trebali strahovati za prolaz u finale.
Vidio sam prošle godine da ste rekli da ne date unuci da gleda Eurosong. Hoćete li joj dati ove godine?
- Ma mislim da neće gledati. Mislim da će ona sama, i ona i unuk, izgubiti volju. Previše je to intenzivno, bespotrebno intenzivno, i kad gledam tko je sve potenciran ove godine kao favorit... Vi zapravo nemate tu što slušati, imate samo gledati.
Ove godine je zaista brisani prostor. Neke bitne zemlje nisu unutra. Da su bili pametni u EBU-u, iskoristili bi ovu priliku i rekli, idemo se malo resetirati, ‘ajmo malo pokušati vratiti kolo unatrag, mada svijet uvijek ide naprijed. Ali, ako je ovo to gdje svijet ide naprijed, onda zapravo idemo u kaos. Imamo kaos u svijetu, pa ga očekujem i na Eurosongu.
Spomenuli ste "nehumani ćušpajz", sad imamo i taj veliki bojkot, hoće li to zasjeniti natjecanje?
Pa neće zasjeniti natjecanje, ali će u svakom slučaju olakšati prolaz našim predstavnicima u finale. Bit će borba za bilo što za što se čovjek može uhvatiti. Imamo različito. Imamo barem nešto što je različito. Trap je previše zavladao. Ovdje je previše zavladala jedna filozofija protiv koje ja nemam ništa, osim kad se počne tako agresivno nametati, kao što je to slučaj s Eurosongom, gdje se zaista agresivno nameće... Mislim da je to sve Eurosong, ali "songa" odavno nismo čuli!
Moram vas pitati za vašu suradnju s britanskom pjevačicom Sarah Brightman, kako je došlo do toga, što uopće smijete otkriti?
- Timovi su se iskazali, približili su se. Svatko od nas ima nešto što ovome drugome treba, ‘ajmo to tako kazati. Ovo je samo jedan prvi korak u mozaiku suradnje koji se sprema. Mogu samo pozvati sve 22.11. u Arenu Zagreb, bit će jedna jedna lijepa predblagdanska čarolija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....