Što je zajedničko Ivanu Cinottiju, Trogiraninu iz Kaštela, koji praporijeklo vuče iz talijanske pokrajine Veneto, potom Andresu Ambrusu Perasiću koji je iz Čilea stigao u - Staniće kod Omiša, a genetski je "mišancija" oca Mađara i majke Hrvatice, odnosno Teu Frani - Trogiraninu koji živi u Splitu, a preci su davnih dana ovamo stigli iz - Bergama? I još kad toj svjetskoj kombinaciji dodamo Šimuna Viševića iz Kaštel Gomilice via Livno, BiH?
Pa Dalmacija u kojoj su se skrasili, štoviše, najdalmatinskiji blues band naziva "Srdela Blues Band"!
Osim što okuplja garnituru pedigrea "svjetsko, a naše", Srdela objedinjuje vrhunske glazbenike predvođene frontmenom Cinottijem, instrumentalistom i vokalistom akademskog ranga, naime sa diplomom profesora glazbene kulture, točnije magistra.
Radio je Cinotti i u školi kao profesor glazbenoga, ali njegov nemiran rockersko-blueserski duh teško se može ukalupiti u bilo kakve dugoročno zadane okvire.
Tako je Ivan rečeni Cinotti radije otvorio glazbeno-diskografski studio Extra Music gdje radi u svom ritmu - a ritam je prilično žestok, adresa Bijači u Kaštel Štafiliću dobro je poznata u glazbenim krugovima, snima se i svira u studiju, druži u minijaturnom ali veselom "green roomu".
Ne fali tu ni dobre kapljice ni štogod "za ugrist", za sve se to pobrine tajnik benda Šimun, njegova je logistika. Ostali nabrojeni članovi Srdela Bluesa su "svirači", i to Andres na basu, Teo je bubnjar, Ivan solo-gitarist i vokal, te autor cjelokupnog materijala.
Dakle osim što radi s puno glazbenika kao diskograf i producent (te voditelj lokalne klape Gabine), Cinotti je oformio i Srdelu BB, koja je ispočetka bila - obiteljski projekt. U njoj su svirali rođak mu Duje i sin Ante, no obveze su ih razdvojile, te prioriteti, kako to u životu biva; Ante je, primjerice, nedavno postao mladi tata dvojice blizanaca, "Cinottića".
A onda je Ivan, usput rečeno mladi dida u ranim pedesetima, okupio sadašnju sjajnu ekipu. Osim što donose zvuk američkog bluesa na dalmatinski način, osvojili su i prvo mjesto na Croatia Blues Challengeu u zadnjem izdanju u Zagrebu, i sad imaju otvorenu kartu za nastup u Memphisu u SAD-u, kamo putuju u siječnju 2027. godine!
- Još smo u šoku, ne možemo virovat da smo izabrani baš mi u "električnoj" kategoriji. Na ždrijebu smo bili posljednji, na plakatu isto u samom dnu. Išli smo se u Zagreb zezat - i pobijedili! - sažima Teo Frana, inače diplomirani ekonomist zaposlen u svojstvu snimatelja na HRT-u.
‘Još me prije puta zabolija zub‘
- Došli smo u Zagreb bez ikakvih očekivanja, a skoro i bez priprema. Još me prije puta zabolija zub, ajme! Uspija san to na brzinu riješit - uključuje se Cinotti priznanjem. - Samo smo raspalili po našem repertoaru koji će, usput rečeno, uskoro bit objedinjen na albumu radnog naziva "Asti sto". To su naše pisme "Maška", "Dafne", "Ribar Joško", "Kartolina" i druge. Čisti blues na dalmatinskoj čakavici, šta je priličan raritet - veli Cinotti, inače autor cijelog opusa, te producent albuma.
Na Croatian Challengeu zadano je vrijeme nastupa bilo do 20 minuta, što je važan podatak budući da "probijanje" tog intervala znači oduzimanje bodova. Zato je tu uloga tajnika ključna.
- Šimun je mora držat sat i počet blicat mobitelom oko 19. minute nastupa. To smo pazili, odsvirali bez pripreme, zabavili se pri tom - i onda poslali Šimuna po litru vina. Pijuckali smo i zezali se bez ikakvih očekivanja, kažem - kad ono, nas prozvalo da smo pobijedili. Zagrcnili smo se - veselo se prisjeća frontmen benda.
Zanimljivo je reći da je žiri na rečenom natjecanju bio u međunarodnom sastavu, ali i da Cinottiju ovo neće biti prva svirka u Memphisu - već je tamo svirao sa bendom 058. No, na ovom natjecanju nije bio.
- Otkad je nastala Srdela, postoji i Srdela Blues Festival u Štafiliću; ove će godine imat drugo izdanje, i to u dvije večeri: električnoj i akustičnoj. Inače postoji školska Srdelijada - domeće tajnik benda, po profesiji informatičar sa visokoškolskom diplomom. Ona mu ne predstavlja problem da u bendu po potrebi bude i vozač kombija s instrumentima - momak je stvarno marljiv i univerzalan, k tomu i kao 40-godišnjak najmlađi od svih.
Najstariji je Andres Ambrus (55), po majci i Perasić, a taj mu dodatak stoji u svim dokumentima jer u Čileu gdje je odrastao vlada pravilo da su bitna oba prezimena: majčino i očevo, za službeni identitet osobe.
- Otac mi je Mađar iz Budimpešte, majka iz Omiša, a upoznali su se jer su oboje kao djeca u izbjeglištvu od Drugog svjetskog rata u Europi zaklon pronašli u Santiagu (Čile), i tamo ostali. Tamo sam se i ja rodija, ali kad sam devedesetih doša u Omiš, to jest u kuću koju je mama gradila u Stanićima, odlučija sam ostat u ovoj divnoj zemlji. I tako sam doša definitivno 2000. godine, sa mnom i tadašnja zaručnica, Čileanka Andrea. Ovdje smo se vjenčali i danas imamo tri kćeri - pripovijeda na solidnom hrvatskom Andres, momak koji je u Čileu diplomirao kao inženjer agronomije, ali radi kao - svirač na gažama.
- Samouki sam muzičar, oduvijek volim muziku, multiinstrumentalist sam, ali najviše sviram bas, bajs i saksofon. Zovu me harmonikaši često da ih pratim, ima posla, hvala Bogu - kazuje Andres, koji dvaput tjedno na probe Srdela Blues Banda dolazi iz Stanića u Štafilić, što znači svaki tjedan oko 200 kilometara na cesti.
- Nije problem, puno mi znači ovaj bend. Drago mi je da nas je Cinotti našao - veli Andres.
Pitamo bend kako će se pripremati za Memphis i International Blues Challenge.
- Ka i za natjecanje u Zagrebu, znači nikako. Doć ćemo tamo i naručit litru vina... Blues je čista emocija i spontanost, tako da puno pripreme može bit čak i štetno - smatra bend.
- Nastojat ćemo jedino nabavit slične majice s nekim dalmatinskim motivom. Probe ionako redovito održavamo, uigrani smo, idemo se zezat - i prije toga pokušat skupit novce za put i smještaj, jer osim prava na nastup u Memphisu nismo u paketu dobili ništa drugo. Nadamo se podršci lokalne zajednice našoj udruzi Srdela Blues, kroz koju promoviramo ovaj aspekt Dalmacije; znate da se u ovom žanru ne vrte neki veliki novci, ovo nije unosna estrada. Optimistični smo - kažu članovi Srdela Blues Benda iz Kaštela, u nadi da će Amerika čuti priču o ribaru Jošku iz Kaštela na dalmatinskoj čakavici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....