Naša Splićanka, 35-godišnja Nina Slišković Goleš, voditeljica na TOP radiju, magistra novinarstva, majka Šimuna i supruga Dina Goleša, voditelja Dnevnika Nove TV, trudna je drugi put.
S Ninom smo popričali o trudnoći, roditeljstvu, poslu, ulozi majke, iščekivanju drugog djeteta, o tom kako se pripremaju Dino i ona, kakav je Dino roditelj, što Šimun kaže na bracu ili seku koji će doći, ali i svemu ostalom...
Kakav je osjećaj ponovo biti trudna? Koliko ste priželjkivali drugo dijete?
Kad bilo što u životu jako priželjkuješ i to se ostvari, osjećaj je ništa manje nego predivan… Uživam u svakoj sekundi trudnoće i sa svime onime što ona nosi, sad već iz iskustva svjesna koliko će brzo sve proletjeti.
Kada dijete treba doći na svijet? Kako se pripremate za to?
Prinova nam stiže s početkom ljeta, prerano je još krenuti u bilo kakve konkretne pripreme, najviše se trenutno pripremam na činjenicu da će naš Šimun uskoro biti veliki brat i da će svu onu pažnju koju je do sada imao samo za sebe, uskoro dijeliti s nekim.
S jedne me strane ta činjenica plaši, pa se trudim preostalo vrijeme dok smo sami s njim iskoristiti maksimalno i pripremiti i njega na sve što nas čeka, s druge strane znam da će Šimun s dolaskom drugog djeteta dobiti najljepši poklon za život - brata ili sestru, i to mi daje veliki mir i radost.
Koliko je druga trudnoća teža ili lakša?
Mislim da tu nema pravila, psihički je lakše tek utoliko što imaš već jedno takvo iskustvo iza sebe pa znaš što te u kojem stadiju čeka, fizički - kako te potrefi.
Meni se ova trudnoća za sada pokazala čak malo izazovnijom nego prva, ali sve je to i dalje u domeni slatkih briga i muka, pa se ne želim ni žaliti…
Kako ste Šimunu objasnili da dolazi braco ili seka? Kako on reagira, što je rekao?
Malo prije nego sam ostala trudna moja sestra je dobila svoje drugo dijete, pa je Šimun tako u bliskoj obitelji imao priliku pratiti cijeli taj proces, što nam je uvelike olakšalo i poštedjelo nas previše objašnjavanja.
Sa svoje skoro tri godine poprilično dobro shvaća što se događa, a sudeći po tome koliko je vezan za moje nećake Luku i Milu, ali i koliko je pažljiv i blag prema novoj bebici u našoj obitelji, ne sumnjam da će biti i predivan stariji brat.
Što kažu bake i djedovi na još jedno unuče, vesele li se?
Svi su skupa s nama u sretnom iščekivanju, ovo će biti četvrto dijete u obitelji u zadnje četiri godine, ali uzbuđenje kod svih je kao da je prvo… Ja se znam našaliti kako sam sigurna da negdje postoje i obitelji koje to vjerojatno vrlo sabrano i prizemljeno doživljavaju i odrađuju, ali mi nismo jedni od tih. Kod nas je dijametralno suprotno. Zato ih ne bi mijenjala ni za što na svijetu.
Što bi preporučila trudnicama?
Jedna moja teta mi je u prvoj trudnoći pokušala sugerirati da manje brinem, a više uživam. Ne mogu reći da sam ju baš do kraja poslušala, iz današnje mi se perspektive čini kako mi je prošla trudnoća prošla sva u nekom grču i brizi, od toga je li dobro sve do toga hoće li sve biti dobro i kako i kakva ću ja biti mama.
Nisam dizala glavu iz knjiga o djeci i roditeljstvu… kao da se spremam za ispit, a ne za porod. Ovaj put se trudim polakše, bezbrižnije i nježnije prema sebi. Briga je, naravno, normalna, to je neizostavan dio trudnoće. Ali ne treba joj se prepustiti i pustiti da prevlada. Tako da - opustite se, moje je preporuka i sebi samoj i svim drugim trudnicama.
Što ćete sve kupiti unaprijed za drugu bebu?
Dosta toga smo sačuvali od Šimuna i nema baš smisla gomilati stvari, tako da mi je i to jedna briga manje. A i iz iskustva sada znam da nas društvo jako pokušava uvjeriti kako nam za dijete puno toga treba, da bi se u konačnici dobar dio toga pokazao manje ili više nepotrebnim. Djetetu treba roditeljska ljubav. Stavljam tu točku. Sve ostalo - može i ne treba.
Hoćeš li više vremena provoditi u Splitu?
Mene srce uvijek vuče mome Splitu, tako da ćemo dio proljeća sigurno provesti uživajući u šetnjama uz more i druženju s mojom obitelji. I meni i Šimunu će dobro doći, a Dino će morati malo preživjeti bez nas na kontinentu. Možda i njemu to dobro dođe, haha. Šalu na stranu, želim ove zadnje mjesece dok smo u troje maksimalno podrediti Šimunu i uživanju s njim.
Radiš kao voditeljica na TOP radiju... Koliko posao i karijera pate radi djeteta?
Koliko god volim svoj posao, dajem se u njega, uživam u njemu i živim ga, one sekunde kad sam prvi put saznala da sam trudna moja životna ljestvica prioriteta se presložila i na prvo mjesto je došlo moje dijete. I to bez grižnje savjesti i analiziranja što se sve moralo pomaknuti za mjesto niže i s čime sam sve trebala na neko vrijeme usporiti.
Poznavajući sebe, neću nikada žaliti što sam tako odabrala. Uživam u svakoj sekundi odrastanja svoje djece bez grižnje savjesti o tome što i koliko “pati” dok ja radim ono što najviše na svijetu volim - nekome sam mama.
Na svakome od nas je da svoje izbore posloži po vlastitom osjećaju i situaciji, to je pravo na izbor svake od nas, a da ne spominjem da ni nemaju sve mame taj luksuz da odaberu biti doma s djecom koliko bi htjele, život nerijetko ne pita što bi ni kako bi.
Također je na svakome od nas i da poštujemo izbore drugih, bilo da su oni vratiti se odmah na posao, ne zapostaviti karijeru, odreći je se zauvijek i ostati kući ili nešto četvrto, peto, stoto… Pred ženama je i previše izazova, usklađivanje posla i majčinstva je definitivno jedan od njih, i to nimalo lagan i bez okoline koja će rado zajahati na taj val osude tuđih izbora.
Kako se Dino snalazi u ulozi oca? U čemu je najbolji? Za što je zadužen?
Nema kod nas zaduženja, oduvijek svi sve radimo i jednako sudjelujemo u svim poslovima oko kuće i djeteta. Od kad sam trudna čak Dino poteže i puno više od mene. To je neka naša normala o kojoj previše ni ne promišljamo.
Dino je predivan tata, angažiran, predan, nježan, kreativan u smišljanju dječjih igara i beskrajno zabavan. Nerado priznajem, ali mislim da me na polju zabave i igre debelo pobjeđuje.
Što je Šimun ‘pokupio‘ od tebe, koje osobine, a što od Dina? Ima li naš dalmatinski temperament?
Za temperament još ne mogu reći, ali dalmatinski naglasak je ‘pokupio‘ od mame. Voljela bih da se s vremenom pokaže i dalmatinski temperament, to je nešto na što sam jako ponosna kod sebe i mislim da mi je ta jedna doza prgavosti i otvorenosti puno puta u životu dobro došla.
Zasad je Šimun jedno blago, nježno, poslušno i strpljivo dijete, možda malo više nalik tati zažmirimo li na činjenicu da sam u djetinjstvu i sama bila takva. Vidjet ćemo što odrastanje donosi.
Kako se ponaša kad vidi tatu na televiziji?
Nedavno sam ga pitala misli li on da je svaki tata tako na televiziji kao i njegov, on mi je odgovorio “da”. Tako da ga ne fascinira to pretjerano, ali svaki put kad krene špica Dnevnika Nove TV obrati pozornost hoće li se ovaj put njegov tata pojaviti u kadru.
Je li lako odgajati dijete u današnjem svijetu?
S tehničke strane i sa svim pomagalima, alatima i znanjima koje imamo na raspolaganju rekla bih da nikad nije bilo lakše. S druge strane bih rekla da uz sve izazove života i svijeta danas nikad nije bilo teže… Sve što imamo na raspolaganju može se pokazati kao dvosjekli mač: sve informacije i znanja nam mogu koristiti da svom djetetu pružimo divno i kvalitetno djetinjstvo, s druge strane lako se pogubiti i izluditi u toj šumi nerijetko oprečnih informacija; svi alati koje imamo mogu se koristiti na super način, ali u manjku vremena od kojeg gotovo svaki roditelj pati mogu lako postati najgori neprijatelji nas i naše djece…
Generalno mislim da je uz način života koji se danas podrazumijeva izazovno biti roditelj, ali odbijam pronalaziti bilo kakve isprike i poguram sebe i u onim najstresnijim i najumornijim danima preko svih svojih granica kako bi vrijeme provedeno s mojim djetetom bilo kvalitetno.
Često se pitam možemo li mu pružiti više, bolje, drugačije, jesmo li najbolji roditelji što možemo biti… ali čim se preispitujem oko takvih stvari rekla bih da radimo dobar posao. Na kraju dana imamo kraj sebe zdravo, sretno i zadovoljno dijete, što je jedino bitno mjerilo svega.
