Je li vam se već dogodilo da ste se izgnjavili izradom domaćeg peciva pa na kraju pola bacili? Dogodi se to, posebno po ovakvim vrućinama, kad je apetit nešto slabiji, a kruh i pecivo se suše brzinom svjetlosti. Ne dopustite da vam se to ponovi. Posebno kad je rješenje tako jednostavno.
Idući put kad krenete mijesiti kifliće i slična dizna peciva, sjetite se da kuhani krumpir djeluje kao izvrstan trik za mekše i podatnije tijesto, ali i za sporije sušenje. Djeluje poput čarolije, no nije riječ o magiji, nego o - kemiji.
Razlog je u tome što krumpir u tijesto donosi vodu i već želatinizirani škrob. Taj škrob može vezati dosta vlage, pa tijesto nakon pečenja ostaje mekše i manje suho. Istodobno se voda u takvom tijestu zadržava nešto bolje, što pomaže i kasnije, kad pecivo počne starjeti.
Na 500 g brašna dovoljno je dodati oko 100 do 150 g kuhanog i dobro zgnječenog krumpira. U toj količini njegov se okus praktički ne osjeti, ali je razlika u teksturi itekako moguća.
Treba samo prilagoditi količinu tekućine u receptu. Krumpir već sadrži dosta vode, pa nije dobro odmah uliti svu količinu mlijeka ili vode koja je predviđena za tijesto bez krumpira. Krenite s nešto manjom količinom i dodajte po potrebi, dok ne dobijete mekano i podatno tijesto. I izvorni recept upravo na to upozorava.
Krumpir je najbolje skuhati, dobro ocijediti, zgnječiti i pustiti da se ohladi barem do mlakog prije dodavanja u tijesto (inače može loše utjecati na prašak za pecivo i kvasac).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....