Piletina je omiljena, svestrana namirnica s kojom se može napraviti jako puno vrlo ukusnih jela pa je mnogima jako često na jelovniku. Nutricionisti nas potiču da joj damo prednost pred govedinom, svinjetinom i junetinom jer sadrži manje zasićenih masnoća, a nekima je, jednostavno, od svega navedenog - puno draža. I brže je gotova.
Ali...
Piletina je delikatna, a loše podnosi promjene temperature, pa ako nije skladištena na adekvatan način brzo može podleći kvarenju. Bilo da odabirete komad piletine u trgovini ili se mislite je li komad koji imate u hladnjaku još uvijek dobar za jelo, na umu valja imati nekoliko jasnih pokazatelja da bi sporni komad najbolje bilo zaobići u širokom luku ili baciti u smeće.
Sirova piletina koja je ispravna za konzumaciju trebala bi imati svijetlo ružičastu boju mesa, dok bi masnoća trebala biti bijela, eventualno s jedva vidljivim primjesama žute. Ako je meso sivkasto ili mu se nazire zelenkasta nijansa, a masnoća mu je izrazite žute boje, nije preporučljiva za jelo jer se počela kvariti.
Jasan pokazatelj kvarenja je neuobičajena mekoća mesa, a to je još jedna stvar koju možete osjetiti na opip, preko pakiranja u trgovini. Pokvarenu piletinu odat će sluzava ili ljepljiva površina, no to ćete moći ispitati samo na piletini koju ste već kupili.
Miris je još jedan indikator stanja piletine, a taj se ponekad može oćutjeti i kroz ambalažu: miriše li piletina neugodno, nemojte je jesti. Svježa piletina nema izražen miris, dok snažan vonj, baš kao i sluzava površina i promjena boje, ukazuje na to da su se u njoj razmnožile bakterije.
I još jedno upozorenje: piletina nije sir ili džem - ako ste primijetili znakove kvarenja "samo na jednom dijelu", nemojte ga odrezati pa pojesti ostatak nego sve bacite u smeće.