PŠire od krumpira jedan je od najomiljenijih priloga na svijetu i većina nas ga je napravila barem jednom u životu. Mnogi od nas napravili su ga barem stotinu puta, no neki i dalje nisu zadovoljni kvalitetom svog pirea. Uvijek im je nekako lošiji od pirea kojeg smatraju optimalnim.
Jedna od najvećih pogrešaka pri pripremi pirea izaziva kontroverte - neki je jednostavno ne žele priznati za grešku. Tvrde da je svejedno, da može i ovako i onako. Ali - ne može.
Riječ je o mlijeku, točnije temperaturi mlijeka prilikom dodavanja krumpiru, a razloga zašto nije svejedno leži u kemijskoj reakciji. Kad u zgnječeni krumpir dodamo toplo mlijeko, ono će se s njim savršeno izmiješati i učiniti ga mekanim i kremastim. Dodamo li tom mlijeku i komadić maslaca, tim boljhe jer će tekstura biti bogatija.
Dodamo li, pak, hlano mlijeko, škrob u krumpiru može reagirati na način koji nam nipošto ne odgovara (osim ako smo toliko osebujni po pitanju pirea pa volimo da je ljepljiv, gotovo gumast). Kako biste to izbjegli, samo zagrijte mlijeko (ili vrhnje, ako volite raditi pire uz pomoć tog dodatka). Ne mora biti kipuće, dovoljno je da je ugodno toplo.
Ovaj jednostavan trik pobrinut će se da krumpir ostane pahuljast. Pripazite se još jedne početničke greške: nemojte pretjerati s miješanjem te se svakako suzdržite od miksanja. Kad se skuhani krumpir miksa, otpušta se previše škroba, a to mu može dati teksturu nalik za ljepilo za drvo.