Prema nedavnom istraživanju hrane bogate proteinima, uključujući govedinu i tofu, mikroplastika je otkrivena u gotovo 90% uzoraka.
Istraživači s Ocean Conservancyja i Sveučilišta u Torontu analizirali su više od deset različitih vrsta proteina, uključujući plodove mora, svinjetinu, piletinu, govedinu i tofu. Pronašli su mikroplastiku u gotovo 90% uzoraka koje su testirali i procijenili da prosječna odrasla Amerikanka konzumira najmanje 11 000 čestica mikroplastike svake godine.
Po porciji, prženi škampi imali su najviše mikroplastike, a slijede ih biljni odresci i pileći odresci. Najmanje ih je bilo u pilećim prsima, svinjskim fileima i tofuu.
Budući da visoko prerađena hrana poput prženih škampa i pilećih nuggetsa sadrži znatno više mikroplastičnih čestica po gramu, istraživači sugeriraju da bi obrada hrane mogla biti izvor kontaminacije, prenosi Kurir.
Mikroplastike ima u voću i povrću, vodi, piću...
Ovo istraživanje pridodaje sve većem broju dokaza o rasprostranjenosti mikroplastike u okolišu i našim tijelima. Istraživanja su već dokazala da mikroplastike ima u vodi, voću i povrću, soli, šećeru, riži, mlijeku i pivu.
Prema jednoj studiji, odrasli u prosjeku godišnje unesu oko 2000 čestica mikroplastike samo kroz sol, a mikroplastiku i udišemo.
Svjetska zdravstvena organizacija nedavno je objavila izvješće o utjecaju mikroplastike na zdravlje. Ipak, kažu da je još prerano donositi bilo kakve prave zaključke.
– Iako još uvijek ne znamo kakve su posljedice ovoga za zdravlje ljudi, ako ih ima, moramo se ozbiljno pozabaviti ovim problemom jer je to problem koji neće nestati sam od sebe, već će biti sve veći što budemo više plastični. upotrijebite i bacite, rekao je George Leonard, jedan od autora studije i glavni znanstvenik u Ocean Conservancyju, u izjavi za Washington Post.
Ekološki prihvatljivije alternative plastici postaju sve popularnije
- Ako želite odabrati nešto što u sebi nema plastike, stvarno ne možete - dodao je Leonard. Ipak, stručnjaci kažu da će se mikroplastika zadržati u okolišu ako ljudi nastave koristiti plastiku dizajniranu da traje.
- Dizajnirali smo te materijale da traju stoljećima, ako ne i tisućljećima, pa to treba smatrati nedostatkom u dizajnu. Znamo kako dizajnirati polimere koji se bezopasno razgrađuju u okolišu, a ne na sitne čestice – rekao je Paul Anastas, direktor Centra za zelenu kemiju i zeleni inženjering na Sveučilištu Yale.
Ekološki prihvatljivije alternative plastici postaju sve popularnije. To uključuje materijale izrađene od recikliranih morskih algi i algi. Znanstvenici su također otkrili kako pomoću voštanih crva i gljivica razgraditi plastiku prije nego što postane problem.