Nova studija pokazala je reakcije u mozgu kod ljudi koji su izloženi utjecaju narkotika.
Ljudima je, naime, davan psilocibin u kontroliranom okruženju. Psilocibin je psihoaktivni sastojak, koji se prirodno nalazi u određenim vrstama gljiva poznatih i po nazivu "čarobne" ili "lude" gljive. Sastojak se, inače, sve više istražuje i zbog svojih potencijalnih terapijskih svojstava, posebno u tretmanu mentalnih poremećaja.
Ako ste znatiželjni znati kako izgleda ljudski mozak na psihodeličnim drogama, to izgleda otprilike ovako:
Slika dolazi iz desetaka snimaka mozga, koje su proizveli istraživači s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Washington u St. Louisu, koji su sudionicima studije dali psilocibin, te ih izložili M.R.I. skeneru.
Kaleidoskopski vrtlog boja u biti je toplinska karta moždanih promjena, pri čemu crvene, narančaste i žute nijanse odražavaju značajno odstupanje od normalnih obrazaca aktivnosti. Plave i zelene boje odražavaju normalnu aktivnost mozga koja se odvija u takozvanim funkcionalnim mrežama, neuronskim komunikacijskim putovima koji povezuju različite regije mozga, piše New York Times.
Skeniranja, objavljena u časopisu Nature, nude rijedak uvid u divlju neuronsku oluju povezanu sa supstancama koje mijenjaju um. Istraživači kažu da bi mogli pružiti potencijalnu mapu puta za razumijevanje kako psihodelični spojevi poput psilocibina, LSD-a i MDMA djeluju na mentalno zdravlje.
"Psilocibin, za razliku od bilo kojeg drugog lijeka koji smo testirali, ima ogroman učinak na cijeli mozak koji je bio prilično neočekivan", rekao je dr. Nico Dosenbach, profesor neurologije na Sveučilištu Washington i stariji autor studije. “Bilo je prilično šokantno kada smo vidjeli veličinu učinka.”
Studija je uključivala sedam zdravih odraslih osoba kojima je dana ili jedna doza psilocibina ili placebo u obliku metilfenidata, generičke verzije amfetamina Ritalina. Svaki je sudionik prošao ukupno 18 skeniranja mozga, prije, tijekom i nakon početnog doziranja. Četiri sudionika vratila su se šest mjeseci kasnije na dodatnu seansu psilocibina.
Iako su skeniranja onih koji su primali metilfenidat pokazala akutne promjene u obrascima moždane aktivnosti, neuralni poremećaj među onima koji su uzimali psilocibin bio je tri puta veći, pokazalo je istraživanje.
Velik dio tog poremećaja dogodio se u dijelovima mozga uključenim u introspektivno razmišljanje, poput sanjarenja i pamćenja. Ta područja pomažu pojedincima da definiraju svoj osjećaj sebe.
Možda su više iznenađujuće bile snimke napravljene danima i tjednima kasnije. Pokazali su da su se mozgovi onih koji su uzimali psilocibin uglavnom vratili u normalu, ali je ostala mala i značajna promjena koja sugerira da su učinci lijeka ostali dugo nakon što je psilocibin napustio tijelo pojedinca.
Dr. Jan Ramaekers, profesor psihofarmakologije na Sveučilištu Maastricht u Nizozemskoj koji nije bio uključen u studiju, rekao je da su skeniranja koja pokazuju da lijek ima dugotrajne učinke u korelaciji s anegdotskim dokazima, koji sugeriraju da dobrobiti nekih psihodeličnih terapija nisu trajne.
“Tretmani psilocibinom, iako su učinkoviti, ne traju vječno”, rekao je. "U nekom trenutku, trebat će ih ponovno napraviti."
Dr. Joshua Siegel, neuroznanstvenik i glavni autor studije, rekao je da se čini da psilocibin remeti mrežu zadanog načina rada mozga, međusobno povezani skup područja koja su obično aktivna kada mozak nije fokusiran ni na što posebno. Nasuprot tome, mreža zadanog načina rada ostala je stabilna kod sudionika koji su primili metilfenidat.
"Aktivnost u tim mrežama postala je mnogo neorganiziranija, a granice između mreža su u biti nestale", rekao je dr. Siegel.
Koristio se analogijom sinkroniziranog stadionskog vala, kako bi objasnio fenomen. U normalnim svakodnevnim aktivnostima, milijuni neurona rade sinkronizirano, ali kada psihodelik poput psilocibina zapljusne mozak, ti neuroni počnu pucati u kaotičnoj pucnjavi.
"To je kao da tisuće stadionskih navijača nasumično dižu ruke", rekao je.
Ceyda Sayali, kognitivna neuroznanstvenica u Centru za psihodelično istraživanje i istraživanje svijesti na Sveučilištu Johns Hopkins, koja nije bila uključena u studiju, rekla je da je bila zapanjena slikama koje su pokazale značajnu promjenu kada su sudionici na psilocibinu zamoljeni da odgovore na jednostavna pitanja, koja su prisilila da se usredotoče na ono što se događa oko njih.
Zahtjevi, poznati na terenu kao prizemljenje, mogu nakratko izvući sudionike iz njihovog psihodeličnog sanjarenja.
U ovom slučaju, iznenadni udar stvarnosti odrazio se na skeniranje koje je pokazalo kratko smirivanje moždane aktivnosti.
"Ovo je nešto što nikada prije nije prikazano", rekla je. Dr. Siegel je rekao da je poremećena moždana aktivnost najvjerojatnije pokretač neuroplastičnosti, sposobnosti mozga da oblikuje nove načine razmišljanja i obilježje toga kako psihodelična medicina može pomoći pacijentima da razbiju destruktivne obrasce mišljenja.
"To vas gotovo čini drugom osobom, da tako kažem", rekao je.
Studija, kažu on i drugi, daje težinu ideji da je psihodelično iskustvo - intenzivne vizualizacije, iskrivljenja vremena i prostora i odvajanje od sebe - bitan dio terapeutskog procesa. Iako bi se takva hipoteza mogla činiti samorazumljivom, nije univerzalno prihvaćena među istraživačima psihodelika, od kojih neki rade na razvoju novih spojeva koji pružaju dobrobiti psihodeličnih droga bez dezorijentirajućih učinaka.
Dr. Siegel je rekao kako misli da bi rezultati mogli poslužiti i kao suprotstavljanje teoriji koju promiču neki istraživači, koja pridaje preveliku ulogu placebo učinku, s obzirom na to da značajan postotak sudionika u studijama psihodeličnih lijekova tradicionalno izvješćuje o poboljšanju svog mentalnog zdravlja unatoč činjenici da nisu primili psihoaktivni lijek.
"Mogućnost prikazivanja neurobiološkog mehanizma koji kaže, hej, ovo zapravo utječe na mozak, daje više smisla argumentu da to nije samo placebo učinak", rekao je.
"To pokazuje da ti lijekovi stvaraju trajne promjene u mozgu."
Iako psilocibin predstavlja potencijalno obećavajući pravac u tretmanu mentalnih poremećaja, ipak je potrebno dodatno istraživanje kako bi se potpuno razumjeli njegovi efekti i svi rizici.