Suicidalna osoba obično daje mnoge znakove upozorenja. To su duboko nesretne osobe, ali nisu nužno i psihički bolesne!

Podsjetimo, na mail nam se javila osoba koja tvrdi da nije mogla dobiti hitnu psihijatrijsku pomoć. 

"Zvala sam Hitnu psihijatriju Šibenik sinoć jer se borim sa suicidalnim mislima. Hitna psihijatrija i postoji zbog takvih situacija i otvorena je 24 sata dnevno sedam dana u tjednu. Pitaju me zašto zovem, kažem im da se borim sa suicidalnim mislima. Odgovor koji sam dobila glasio je: ‘Nema doktora, nazovite ujutro!‘", navela je u mailu. 

Cijeli tekst pročitajte OVDJE. 

U komentarima se potom navodilo da osobe koje žele počiniti suicid to nigdje ne najavljuju, no psihoterapeuti i psihijatri kažu da to nije istina. Najavljuju i traže pomoć, ali ponekad ih se ne čuje... 

O svemu je iznimno koristan vodič za dubrovački Zavod za javno zdravstvo složila Janja Teglović, mag. psihologije. 

Iako je samoubojstvo rezultat složenog međudjelovanja bioloških, socijalnih, psiholoških i okolišnih rizika te zaštitnih čimbenika, moguće ga je spriječiti. Kako prepoznati osobu koja planira samoubojstvo? Koji su znakovi upozorenja? Evo nekoliko mitova i činjenica o samoubojstvu: 

  1.  

► Zabluda: Ljudi koji govore o samoubojstvu nikad ga neće počiniti. 

► Činjenica: Prijetnje samoubojstvom treba uvijek shvatiti najozbiljnije. U više od 80 % slučajeva potencijalne samoubojice najavljuju svoju namjeru prije nego što će pokušati samoubojstvo, a u velikom broju je i izreknu prijateljima, kolegama ili obitelji. Međutim, bližnji ili prijatelji nisu sigurni što učiniti, odnosno takva priznanja često nisu shvaćena ozbiljno. Osoba koja pokuša počiniti samoubojstvo ili ga počini prethodno jasno i direktno govori o tome, želeći tako privući pažnju i dobiti podršku jer to je poziv za pomoć. Time što shvatimo osobu ozbiljno i pružimo joj pažnju možemo spasiti njezin život. Samoubojstvo se može spriječiti.

 2.  

► Zabluda: Samoubojstvo je obično plod impulzivnog ponašanja bez upozorenja.

► Činjenica: Za većinu osoba koje su pokušale ili počinile samoubojstvo utvrđeno je da su dulje vrijeme razmišljale o tome. Suicidalna osoba obično daje mnoge znakove upozorenja (česti razgovori o samoubojstvu, česte misli o krivnji i samooptuživanje, sklonost samoozljeđivanju, poklanjanje dragih stvari, pozdravljanje na neuobičajen način, povećana uporaba sredstava ovisnosti, gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti i dr.).

  3.  

► Zabluda: Osobe koje su počinile samoubojstvo željele su umrijeti.

► Činjenica: Većina ljudi koja pokuša ili počini samoubojstvo očajnički želi živjeti. Oni samoubojstvo vide kao rješenje za njih nerješivog problema koji donosi neizdrživu bol. Većina osoba koje su počinile samoubojstvo htjela je ukloniti bol – što je nešto posve drugačije od oduzimanja života. U rješavanju tih problema i smanjenju boli tim osobama treba pomoć stručnjaka, obitelji i bliskih osoba; potrebno ih je ozbiljno shvatiti kako bi prebrodile krizu i pronašle zadovoljavajuće rješenje.

 4.  

► Zabluda: Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo, nemoguće ju je spriječiti u tome.

► Činjenica: Samoubojstvo je u velikom broju slučajeva moguće spriječiti, jer većina osoba koje počine samoubojstvo daje mnoge znakove upozorenja prije nego što se ubije. Neki od tih znakova upozorenja su: prejaka reakcija na kritiku i/ili izražena samokritičnost, agresivnost usmjerena prema sebi, ljutnja i bijes, kupovanje oružja, skupljanje lijekova, pisanje oporuke i/ili poklanjanje osobnih predmeta, završavanje značajnih veza, prijateljstava. Obratite pažnju na takve signale! Što se ranije prepoznaju znakovi suicidalnog ponašanja, veća je vjerojatnost da će se tragedija izbjeći.

  5.  

► Zabluda: Većina ljudi koji razmišljaju o samoubojstvu su mentalno bolesni.

► Činjenica:  Iako su osobe koje razmišljaju o samoubojstvu duboko nesretne, nisu nužno i psihički bolesne. Neke osobe koje počine samoubojstvo jesu psihički bolesne, ali to nije uvjet.

  6.                                                                                       

► Zabluda: Neuspjeli pokušaj samoubojstva ne treba uzimati za ozbiljno.

► Činjenica: Neuspjeli pokušaj samoubojstva treba uzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi treba pružiti pomoć, jer četiri od pet osoba pokušalo je samoubojstvo barem jednom prije toga.

  7.  

► Zabluda: Kad se osoba počne osjećati bolje nakon što je željela ili pokušala počiniti samoubojstvo, rizik od sljedećih pokušaja je prošao.

► Činjenica: Rizik i dalje postoji, jer većina samoubojstava dogodi se upravo onda kad osoba skupi dovoljno snage da može ono o čemu je razmišljala provesti u djelo.

  8.  

► Zabluda: Razgovor o samoubojstvu je opasan i može potaknuti na taj čin.

► Činjenica: Ne razgovarati o samoubojstvu znači odustati od pokušaja da se ono spriječi. Razgovor o toj temi znači brigu za probleme pojedinca i razumijevanje ozbiljnosti situacije. Nikako ne znači da osobi "dajete ideju", nego joj pokazujete da ste otvoreni čuti sve, koliko god bilo teško.