Zar ću cijeli život ovdje jesti kiselu "puru" i u svojoj sobi ubijati škorpione japankama? – lomile su se te misli u glavi mlade, diplomirane ekonomistice Ivančice Fulir nakon što je, po tko zna koji put, propitivala hoće li je prizori nepojmljive afričke bijede kojoj je osobno svjedočila dovesti do odluke nakon koje više nema povratka u "stari" život.
– Pamtim pogled sestre Dorotee na tu moju muku i njezine riječi: "Ako je to Božja volja, onda hoćeš, i to radosno!" Bilo je to prije desetak godina kad sam volonterski stigla po treći put u Afriku i ostala najduže. Devet mjeseci. Uzela sam neplaćeni dopust. Zaredalo se tada puno događaja, vrlo emotivnih. U jednom trenutku počela sam razmišljati o tome želi li me Bog ovdje na terenu, u Africi, jesam li spremna za misionarski p...