Kad Gilići zapjevaju nema straha da će basovska linija klape kojoj pripadaju biti tanka, neuvjerljiva.
Simpatična klapska priča iz Makarske govori o ocu Nikši Giliću, te sinovima Jakši, Tomi i Zvonku, koji su veći dio svog života posvetili pjesmi s okusom mora i soli, a odreda su pjevali (i još uvijek pjevaju) zahtjevne basovske dionice. Otud i dobar "štos", koji je ispalio Zvonko Gilić. Kao zgodnu igru riječi.
– Kad Gilići zapjevaju ili, bolje reći, zagrme, onda i slavuji utihnu – efektno je poentirao Zvonko Gilić. Što kriti da je svojevrsni okidač za glazbenu priču o obitelji Gilić bio ovogodišnji KUM (čitaj: Festival klapa uz pratnju mandolina i gitara), gdje su organizacijski teret podnijeli Toma, kao ravnatelj, i brat mu Zvonko Gilić, kao umjetnički ravnatelj te manifestacije!? Te je večeri, doduše, od Gilića zapjevao samo prof. Jakša sa svojom splitskom klapom "Filip Dević", koja se osladila i nagradom.
S neizbježnim sjećanjem na pokojnog novinarskog kolegu i pjesnika Jakšu Fiamenga, koji je posmrtno dobio nagradu za najbolji tekst za pjesmu "Prošla je lipota", koju su upravo izveli Jakšini "devićevci". Jakši Giliću je splitski "Filip Dević" (zasad) posljednja postaja na uspješnom klapskom putu, započetom nezaboravnom studentskom klapom "Dalmati", u kojoj je svoj glazbeni i zvjezdani put počeo i popularni Šibenčanin Đani Stipaničev.
Poslije studentskih dana s "Dalmatima", koji su 1989. godine bili apsolutni pobjednici "Omiša", prof. Jakša je, prije "Filipa Devića", s guštom zapjevao sa svojim Makaranima u klapi "Adrion".
No, s velikim se zadovoljstvom prisjeća lijepe dalmatinske klapske priče, vezane za 40. obljetnicu klape "Trogir".
– Trogirane sam vodio u jubilarnoj godini, kad je na prvom tenoru još uvijek blistao nezaboravni Vinko Coce. Dalmatinska priča u trokutu Makarska – Trogir – Šibenik otkriva podatak da smo "Trogirsku misu" Ivana Buzottija snimili u jednom šibenskom samostanu – kazivao nam je Jakša. Klapska storija o obitelji Gilić počinje, dakako, s ocem Nikšom, jedinim preživjelim iz prvog sastava stare makarske klape "Srdela".
Klape u kojoj Nikša i danas pjeva, ali s nekim novim mlađim pivcima.
– Srdela je osnovana 1967. godine ili istog ljeta, kad je utemeljen Festival dalmatinskih klapa u Omišu. Nikad, doduše, nismo bili pobjednici Omiškog festivala, ali u monografiji o 50 godina trajanja klape, sa zadovoljstvom smo konstatirali da smo osvojili 2 srebrne i 3 brončane nagrade. No, kao što nije u šoldima sve, tako nije ni u nagradama.
S ponosom ističem da u jednom restoranu, nedaleko od Münchena u čast "Srdeli" stoji slika naše prekrasne Makarske i tekst naše stare pjesme "Na visokoj jeli" – s guštom nam govori otac Nikša.
Ljubiteljima klapske pisme nije baš lako iz sjećanja izbrisati "Lipo moje makarsko more", izuzetno efektnu pjesmu u izvedbi klape "Srdela". No, vitalni 87-godišnji Nikša ne poseže samo za emotivnim uspomenama. Već spomenutu izjavu sina Zvonka parafrazirao je na duhovit i pomalo seksistički način.
– Kad Gilići zapjevaju nekim damama od emocija drhte i ženska tila – (polu)ozbiljno nam je kazivao Nikša. Najmlađi Gilić, još jedan bas, Toma imao je, također, zanimljiv glazbeni put, zaslađen trima priznatim klapama.
Ne samo makarskom "Srdelom" i "Adrionom", već i omiškim laureatima, klapom "Luka" iz Ploča, u kojoj je pjevao s bratom Zvonkom, a koju je na suvremen način vodio prof. Ivica Kaleb. No, kao da je Tomi važnije od svega spomenutog trud oko ovogodišnjeg KUM-a (čitaj: novog lica Makarskog festivala klapa).
– Osjetio sam potrebu da oživim festival na nešto drugačiji način. Nisam mogao naći boljeg suradnika od brata Zvonka, koji je ne samo profinjenoga glazbenog ukusa, već ima bezbroj poznanstva sa svim relevantnim klapama i klapskim voditeljima duž hrvatske obale Jadrana. Ne bismo, međutim, uspjeli da nam na pravi način ruku nije pružio makarski gradonačelnik Zoran Paunović, kojemu i ovim putem zahvaljujem na pomoći. Sa zadovoljstvom primamo komplimente za dobru organizaciju festivala u Apfel Areni, čijem vlasniku, također, zahvaljujemo. No, ne plivamo u samozadovoljstvu. Spremni smo korigirati neke manje propuste – otvorio nam se Toma Gilić, ravnatelj KUM-a. Šećer smo ostavili za kraj. Točnije, umjetničkog ravnatelja KUM-a Zvonka Gilića. Zakletog klapaša i hajdukovca. U njegovu klapskom dosjeu zapisani su zagrebački "Dalmati", "Luka" iz Ploča, makarski "Adrion", "Berulia" iz Baške Vode (op.p. ovogodišnji pobjednik KUM-a) i splitsko "More", koje vodi bivši vaterpolist splitskog "Jadrana" Igor Budeša.
– Najvažnije je da smo obnovili festival. No, uspjeli smo u još dvjema bitnim stvarima. Obrade popularnih ili izvornih pjesama kombinirali smo u repertoaru s novim skladbama, te guštali u kvalitetnim izvedbama. Izuzetno sam zadovoljan muziciranjem svih sudionika. Ne samo pjevanjem ovogodišnjih laureata. Ove zime ćemo načiniti i korak naprijed ili raspisati natječaj za nove skladbe. Vjerujem da ćemo na taj način dodatno potencirati kvalitetu festivala – uvjeren je Zvonko Gilić.