Olimpijske igre 2024. u Europi! Još prije dvije godine obitelj je odlučila da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da tu priliku ne propustimo i da odemo u Pariz.
Suprug je, kao iskusni obožavatelj i gledatelj Igara, sve pomno pratio i prošle godine poslao nam link službene stranice za kupnju karata. Registrirali smo se i čekali "izvlačenje". U toj su fazi, naime, registrirane osobe diljem svijeta nakon ždrijeba dobivale termin za kupnju, s ograničenim vremenom i brojem karata koje smiju uzeti.
Imali smo okvirni popis koje bismo sportove i u kojim terminima htjeli gledati. Nismo previše izbirljivi, volimo sport, cijenimo olimpijski duh, pa su nam na popisu bile i mnogima manje atraktivne discipline...
Mene su u (lanjskom) svibnju izvukli prvu, dobila sam termin za kupnju, uzbuđeno ušla na stranicu, i šokirala se prilično.
Jeftinije karte nisu tada ni bile u ponudi. Mogla sam, primjerice, birati između plivanja za 690 eura i atletike za gotovo 1000. Po osobi, naravno.
Naravno da nam je to bilo previše i da nisam kliknula na ulaznice za ta dva sporta. No uspjela sam uhvatiti relativno povoljne karte za veslanje, tenis, streličarstvo...
Nakon toga čekali smo da ostali članovi obitelji dobiju svoj termin za kupnju, no nismo se usrećili. Njima je ponuđeno ono što je ostalo od moje i ostalih grupa prije njihove, tako da oni nisu kupili ništa.
Odbojka na pijesku s pogledom na ‘Eiffela‘
Čekali smo sljedeću turu. Dočekali smo je u studenome, a uspjeh kupnje bio je osrednji. Gužva je bila znatno veća nego prethodni put, dugo sam čekala da uđem na stranicu. I tako u par sekundi izgubila šansu za gledanje plivačkog finala po pristojnoj cijeni (dok sam birala mjesto u gledalištu, karte su nestale...). Zadovoljila se se, stoga, s plivačkim kvalifikacijama, kupili smo i karte za vaterpolo, te za odbojku na pijesku.
I premašili predviđeni budžet, pa ulaznice više nismo ni gledali, taj dio priče smo zaključili.
Znam da ih u prodaji ima još i da bismo, da nismo požurili, možda uspjeli "uloviti" i više povoljnijih karata. No o tome ne razmišljam. Nismo, logično, mogli znati kojim će se tempom karte kupovati, igrali smo na sigurno.
Nakon toga krenuli smo u potragu za smještajem. S obzirom na ograničeni budžet, ni to nam nije išlo glatko. Nakon nekoliko neuspjeha na Booking.comu (jer su francuski domaćini, očito, ispipavali tržište i nisu prihvaćali naše rezervacije), priču smo zaključili na Airbnbu. Za 1300 eura (osam noći za nas četvero), malo izvan Pariza, ali blizu stanice RER-a. I blizu Lidla, što bi nam, s obzirom na sve ostale troškove, možda također moglo biti bitno.
S prijevozom je sve išlo jednostavno i brzo – easyJet redovito leti iz Splita do "Charles de Gaullea", a cijena je povoljna.
I sada nestrpljivo brojimo dane i noći. U petak ćemo na TV-u gledati otvaranje uz Seinu, u subotu ujutro letimo. Spremni smo na gužvu, redove, stroge mjere osiguranja, rana ustajanja da stignemo na vrijeme na veslanje i na Roland Garros...
Sve je to zanemarivo u usporedbi s guštom gledanja Olimpijskih igara uživo. I da, najviše se radujemo odbojci na pijesku, s "Eiffelom" u pozadini...