Postoje stvari koje u kućama imaju gotovo status obiteljskog blaga. Ne zato što vrijede puno, nego zato što ih je jednostavno šteta baciti.
Jer nikad ne znaš.
Možda će baš sutra trebati ona mala staklenka od pekmeza. Ili gumica koju smo spremili prije tri godine. Ili plastična posuda kojoj se poklopac negdje izgubio, ali je i dalje "dobra za nešto“.
A ako je upravo počela sezona zimnice, ajvara, pekmeza i kiseljenja povrća, posebnu vrijednost ponovno dobivaju staklenke. Po susjedstvu se raspituje tko ih ima viška, u podrumima se otvaraju kutije, a boce i staklenke koje su mjesecima čekale svoj trenutak napokon dobivaju novu priliku.
Jer nova staklenka s poklopcem može koštati i oko dva eura. Kada ih treba deset, dvadeset ili trideset, račun više nije baš zanemariv.
I zato se čuva sve.
1. Staklenke koje su već odavno trebale završiti u smeću
Ovo je vjerojatno broj jedan.
Od marmelade, senfa, krastavaca, maslina ili nekog umaka – sve može poslužiti. Naljepnica se nekako skine, staklenka opere, pronađe se odgovarajući poklopac i odjednom više nije "prazna ambalaža“, nego spremnik za domaću zimnicu.
Posebno je vrijedna ona čiji poklopac još uvijek dobro hvata.
Takva se ne baca.
Takva se čuva.
2. Plastične posude bez poklopca
Nitko ne zna gdje su im poklopci.
Možda je jedan završio kod susjede, drugi se rastopio u perilici, treći je pripadao posudi koja je davno pukla.
Ali sama posuda i dalje stoji.
"Može za nešto.“
I tako prolaze godine.
3. Vrećice koje su već jednom bile vrećice
U ladici ih ima toliko da bi se od njih vjerojatno mogla napraviti nova ladica.
Male, velike, prozirne, one malo čvršće...
Neke su spremljene za odlazak na plažu, neke za zamrzivač, a neke jednostavno zato što ih je bilo neugodno baciti nakon samo jednog korištenja.
4. Gumice za koje nitko ne zna odakle su
Gumice se pojavljuju niotkuda.
Ona s nekog pakiranja. Ona koja je došla uz povrće. Ona koju smo skinuli s kutije.
Stave se u jednu malu posudu i čekaju.
A kada jednom nešto treba povezati, baš tada počinje potraga.
5. Kutije od cipela
Kutija od cipela rijetko je samo kutija od cipela.
Ona može postati spremnik za fotografije, stare čestitke, račune, ukrase za bor ili stvari koje trenutno nemaju svoje mjesto.
I zato je se ne baca.
Jer nikad ne znaš.
6. Stare staklene boce
Boca od soka ili vina može dobiti sasvim novi život.
Netko će u nju staviti domaći sirup, netko maslinovo ulje, a netko će je jednostavno oprati i ostaviti u smočnici.
U dalmatinskoj kući gotovo ništa ne mora biti samo za jednu namjenu.
7. Aluminijska folija koja je "još dobra“
Ako se može presaviti i nije potpuno uništena, još uvijek ima šanse.
Pažljivo se spremi.
Možda će trebati za nešto.
To "nešto“ možda nikada ne dođe, ali folija ostaje.
8. Stare staklenke od kave
Veće su, imaju poklopac i mogu biti savršene za šećer, brašno, rižu, tjesteninu ili sitnice koje se inače motaju po kuhinji.
Nije važno što na njima još piše ime nekog proizvoda koji više ne kupujemo.
Važno je da imaju poklopac.
9. Posude "za goste“
Postoji posebna kategorija stvari koje se ne koriste svakodnevno.
Čuvaju se za goste.
Za Božić.
Za neku proslavu.
Za "kad se bude nešto nosilo“.
Nitko nije sasvim siguran kada će taj trenutak doći, ali posude su spremne.
10. I ona jedna ladica u kojoj je – sve
Ako postoji mjesto koje najbolje opisuje ovu filozofiju, onda je to ladica u kojoj nema nikakvog reda, ali se sve nekako pronađe.
Škare, baterije, svijeće, konac, odvijač, stari ključevi, čepovi, šibice, gumice, rezervni vijci i još barem deset stvari za koje nitko ne zna čemu služe.
A najvažnije pravilo glasi: ne diraj ako ne znaš što je.
Jer možda je baš to nekome potrebno.
Nije to samo štednja
Na prvi pogled sve ovo može izgledati kao navika ljudi koji jednostavno ne vole bacati stvari.
Ali iza toga često postoji nešto puno simpatičnije.
To je način razmišljanja u kojem se predmetu pokušava pronaći nova svrha prije nego što završi u smeću.
Posebno se to vidi upravo sada, u vrijeme pripreme zimnice. Netko će nazvati sestru da pita ima li viška staklenki. Netko će se sjetiti susjede koja ih uvijek ima nekoliko spremljenih. Netko će otvoriti podrum i pronaći cijelu kutiju koju je zaboravio.
"Uzmi, meni ne trebaju.“
I tako staklenka prijeđe iz jedne kuće u drugu.
Netko u njoj napravi pekmez. Netko drugi iduće godine spremi ajvar. Nakon toga možda završi kod treće osobe.
Nije to velika stvar, ali upravo takve sitnice čine svakodnevni život nekako toplijim.
Danas, kada za mnogo toga jednostavno možemo otići u trgovinu i kupiti novo, lijepo je ponekad zastati i zapitati se: možemo li iskoristiti ono što već imamo?
Možda se upravo u onoj staroj kutiji u podrumu nalazi deset staklenki koje će ove jeseni nekome dobro doći.
A možda je to i najbolji razlog da ih ipak nismo bacili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....