Ivica Ivanišević: Užasavam se nečujnih sudionika u prometu koji su značajno brži do mene. Kako da ne cmoljim za vremenima kad ljudi nisu bili projektili na kotačićima?

Nostalgija se može i nasljeđivati. Hoćete primjer? Moji stariji sugrađani i dandanas s nježnošću govore o Gavrilovićevoj pašteti koja se kod Bonačića prodavala na dekagrame i zamatala u masni papir. Odrastao sam uz zavodljive priče o njezinom neodoljivom, do danas neprevaziđenom, mirisu i neponovljivom okusu.

U kolektivnom pamćenju Splićana, barem onih koji nisu prva mladost, pašteta iz petrinjske tvornice, pakirana na veliko, pa onda prodavana refužo ilitiga u rinfuzi, i to u mitskome dućanu u Krešimirovoj ulici, ostala je upamćena kao delicija u usporedbi s kojom je i najbolji foie gras, da izvinete, govnu brat.

Prometalo izvan mode

Tko se naslušao čeznutljivih ćakula o tome nenadmašnom namazu, i sâm će nakon nekog vremena početi bolećivo se osvrtati za prošlim savrše...