Krajem ljeta mnogi se ponovno okreću uređivanju vrtova i okućnica. Orezuju se grane, uređuju cvjetne gredice i sređuju travnjaci, a tijekom radova mogu se otkriti biljke koje mogu u dvorištu rasti i godinama, iako njihovi vlasnici zapravo ne znaju o kojoj je vrsti riječ.
Neke od njih na prvi pogled djeluju kao sasvim bezazlen, dapače lijep ukras vrta. No pojedine vrste mogu se brzo širiti, potiskivati druge biljke i stvarati ozbiljne probleme za okoliš, pa čak i oštetiti imovinu. Jedna od takvih biljaka je japanski dvornik, nekada omiljen zbog svog dekorativnog izgleda, a danas poznat kao jedna od najproblematičnijih invazivnih biljnih vrsta.
Riječ je o biljci latinskog naziva reynoutria japonica, koja potječe iz istočne Azije. Ponegdje je poznata i pod nazivima slonovo uho ili magareća rabarbara. Mnogi kasno prepoznaju da je počela rasti i u njihovom vrtu, jer je japanski dvornik poznat po iznimnoj sposobnosti širenja i potiskivanja drugih biljnih vrsta, zbog čega ga je vrlo teško držati pod kontrolom, piše Agroklub.
U Europu je stigao kao ukras
Japanski dvornik u Europu je stigao još u 19. stoljeću, kada se prvenstveno uzgajao zbog svojeg atraktivnog, upečatljivog izgleda. Bio je dugo popularan ukras u vrtovima i parkovima, no s vremenom se pokazalo da njegova privlačnost krije i drugu stranu.
Biljka se počela brzo širiti izvan područja na kojima je bila posađena te je u brojnim europskim zemljama postala ozbiljna prijetnja lokalnim ekosustavima.
Sadio se i u pojedinim dijelovima Hrvatske, najčešće u dvorištima i uz kuće. Kada bi se počeo nekontrolirano širiti i zauzimati prostor drugim biljkama, vlasnici su ga pokušavali ukloniti. No problem je nastajao kada bi ostatke biljke bacali na odlagališta, uz prometnice ili na druga otvorena područja, čime se širenje dodatno poticalo, piše Klik.hr.
Problem se skriva ispod površine
Japanski dvornik može se prepoznati po visokim i šupljim stabljikama koje podsjećaju na bambus, velikim listovima srcolikog oblika te sitnim bijelim cvjetovima koji se pojavljuju krajem ljeta. Može narasti i do tri metra visine.
Ova biljka razvija snažan i vrlo razgranat sustav podzemnih stabljika, odnosno rizoma, zahvaljujući kojem se iznimno učinkovito širi. Dovoljno je da u zemlji ostane i mali dio rizoma kako bi iz njega ponovno izrasla nova biljka.
Upravo zbog takvog načina razmnožavanja japanski dvornik može biti vrlo teško potpuno ukloniti, a često se pojavljuje uz rijeke, prometnice, željezničke pruge i na zapuštenim zemljištima. Ono što se na površini možda čini kao obična biljka, pod zemljom može imati mnogo veću i uporniju mrežu nego što biste očekivali, piše N1.
Obično čupanje nije dovoljno
Ako se japanski dvornik jednom udomaći u vrtu, njegovo uklanjanje može biti dugotrajan proces. Samo čupanje ili povremena košnja uglavnom nisu dovoljni jer je za ponovno izrastanje dovoljan i vrlo mali dio rizoma koji je ostao u zemlji.
Zbog toga njegovo suzbijanje često zahtijeva kombinaciju različitih metoda i upornost tijekom duljeg razdoblja, a potpuno uklanjanje može potrajati godinama.
Zato vrijedi obratiti pažnju na biljke koje rastu u vrtu ili dvorištu. Što se ranije prepozna i spriječi njezino daljnje širenje, veće su šanse da neće preuzeti vrt i pretvoriti uklanjanje u dugogodišnju borbu i noćnu moru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....