stdClass Object
(
[id] => 1315107
[title] => Kći neprežaljenog Tomislava Ivčića otvorila nam je dušu: ‘Naša tuga traje punih 30 godina i ne prestaje…‘
[alias] => kci-neprezaljenog-tomislava-ivcica-otvorila-nam-je-dusu-nasa-tuga-traje-punih-30-godina-i-ne-prestaje
[catid] => 264
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Ove godine obilježava se 30 godina od preranog odlaska Tomislava Ivčića, poznatog hrvatskog skladatelja i pjevača, ali i 70. godišnjica njegovog rođenja, a tim povodom u četvrtak će se na zadarskom Forumu ispred crkve sv. Donata održati veliki koncert njemu u čast.
Na događaju koji nosi naziv ‘Tomislav Ivčić... 30 godina nakon‘ nastupit će Zorica Kondža, Doris Dragović, Tedi Spalato, Neno Belan, Matija Cvek, Mija Dimšić, Ivana i Marija Husar, Ivana Kindl, Tomislav Bralić i klapa Intrade, Ivica Sikirić-Ićo, Vlado Kalember, Mladen Grdović, grupa Forum, Ive Županović, Marina Tomašević, Jure Brkljača, klapa Munita te Davor Pekota i klapa Niko.
Sve će izravno prenositi Hrvatska televizija i Hrvatski radio s početkom u 21 sat, dok je ulaz slobodan za publiku. Nema sumnje kako Zadrane i njihove goste čeka večer prepuna emocija, baš kakav je i razgovor koji smo vodili s Izabelom Vrtar, kćerkom nikad prežaljenog Zadranina.
Koliko ste vi kao obitelj sudjelovali u organizaciji koncerta?
Kada me početkom ove godine nazvao Davor Pekota s idejom da se u Zadru obilježi obljetnica tatine smrti, ali i 70 godina od njegova rođenja, oboje smo se složili da je vrijeme da ovaj put to bude na zadarskom Forumu, usred ljeta, za građane i goste Zadru uz jedno posebno slavlje tatinih pjesama i svega onoga što je on predstavljao ljudima koji su ga voljeli i koji ga još uvijek vole.
---
Izabela Vrtar
Robert Gašpert
---
Trideset godina je jako puno, zaborav tako brzo uzima ljude i situacije, vremena se mijenjaju, ali pjesme moga oca i njegova autentičnost nadživjeli su sve to i ponosna sam sam na sve što je bio, stvarao i ostavio u nasljeđe i generacijama koje dolaze iza nas.
---
---
Njegov opus, humanitarni rad, djelovanje za druge glazbenike, ali i smisao za biznis i stvaranje uvijek boljeg i inovativnijeg, ostavilo je neizbrisiv trag. U njegovu čast i sjećanje, ne samo na oca nego prvenstveno čovjeka i kantautora, u ovom sam koncertu od prvog dana. Sa suorganizatorima Davorom Pekotom i Nenadom Stojakovićem uključena sam u svaki korak stvaranja tog glazbenog spektakla, sa svojom sestrom Kristinom koautorica sam scenarija koncerta… Užitak je otkrivati nove pojedinosti iz života moga oca kroz prizmu svih onih kojima je koncert u Zadru toliko važan, a oduševljena sam i novim aranžmanima pjesama koje su pod palicom Saše Miočića dobile novu energiju, a na Forumu će ih izvesti orkestar s više od 20 zadarskih glazbenika.
Je li bilo teško okupiti poznate pjevače na jednom mjestu?
Naša želja je bila da na koncertu prvenstveno okupimo tatine bliske kolege i vodeće zadarske glazbenike, a uz njih i ostale eminentne pjevače koji će u tatine pjesme utkati svoju posebnu emociju.
---
Tomislav Ivčić
Privatni album
---
Nije bilo lako okupiti ih sve u ljetnoj sezoni nastupa, ali uspjeli smo! Kombinacija mlađe i starije generacije koja će pjevati u Zadru, publici uživo, pred malim ekranima i preko radijskog etera, donijet će nešto posebno.
Što mislite da bi tata rekao na sve ovo što mu se sprema?
Vjerujem da bi bio sretan što je u stvaranju ovog koncerta prevagnula emocija radosti, slavlja i ponosa prema onome tko je i kakav čovjek i stvaratelj bio, a ne isključivo tuge zbog njegova gubitka. Tuga je ionako uvijek prisutna, za nas je ona 30 godina svakodnevica.
---
Tomislav Ivčić i kći Izabela.
Privatni album
---
Ponosna sam što smo je uspjeli transformirati u ovaj spektakl koji mnogima znači i zbog kojeg posljednjih mjeseci dobivamo toliko prekrasnih poruka i riječi podrške sa svih strana svijeta. A šaljiva strana moga oca sigurno ne bi propustila reći: ‘Što vam je toliko trebalo?‘.
Jeste li bili vezani za njega?
Jesam. Za njega se kao čovjeka bilo lako vezati, a kamoli ne kao tatu. Bio je brižan otac, od njega smo dobili ključne poruke za život o važnosti ljudskosti, empatije, poštovanja svoga i tuđega… S druge strane otvarao nam je svijet beskrajne kreacije, na primjeru svoga života pokazao nam je snagu vjerovanja u vlastiti talent i kakva se čuda mogu dogoditi kada slijedite svoju zvijezdu.
---
---
Često se na svom putu borio protiv nepravdi, ali nikada nije odustajao od sebe ili se umanjivao i stavljao u kalupe. Nikada se nije priklanjao klanovima ili ugrožavao svoj integritet. Za mene je on i danas primjer autentičnosti i od njega i danas učim o temeljnoj ljudskoj potrebi i pravu – hrabrosti.
Kad se dogodila prometna nesreća u kojoj je izgubio život imali ste svega 13 godina. Jeste li tada uopće bili svjesni što se dogodilo?
Svatko tko je izgubio roditelja u dječjoj dobi, razumjet će bol i tugu koju smo brat, sestra i ja proživljavali. Ona ne prestaje, ali kako sam već rekla, dobiva nove obrise, a ako svjesno radimo na sebi, može se transformirati u nešto konstruktivno. Kada se vratim u to doba, moja prva, unutarnja reakcija bila je – vratit će se svakog trena, kao i uvijek nakon dugih turneja s kojim smo ga uvijek željno iščekivali. Ono što sam mnogo godina kasnije shvatila, u potpunosti zapravo tek nedavno, je da nam je toliko toga ostavio u nasljeđe.
---
Izabela Vrtar
Robert Gašpert
---
Njegov glasu kroz pjesme, životne stavove kroz intervjue, anegdote i vizije kroz priče bliskih prijatelja i suradnika, ljubav kroz naše zajedničke obiteljske trenutke… Sretna sam što se tome uvijek mogu vratiti i crpiti iz njih znanje i emociju. To je nevjerojatno blago.
Koja vam je bila prva reakcija kad ste čuli što se dogodilo? Jeste li imali snage u tim godinama pružiti riječi utjehe mlađoj sestri i bratu?
Ostavila bih ta sjećanja u našoj intimi, gdje i pripadaju.
Kako je bilo dalje odrastati i koračati kroz život bez čvrste muške ruke?
Vjerujem da bi mnoge nedoumice, strahovi i zbunjenosti odrastanja imali drugačiju boju da je uz mamu i tata bio prisutan.
---
Izabela Vrtar
Robert Gašpert
---
Ali život je htio drugačije i nekako sam zahvalna onome što jesam imala, a to je naša mama Slavica koja je s velikom toplinom i snagom odgajala troje djece, na način na koji su i ona i tata za nas zacrtali već davno, s puno povjerenja, poštovanja i ljudskosti. Ono što uz tugu pamtim iz tog razdoblja je ogromna paralelna ljubav koja nam je dala snagu da se formiramo u ljude kakvi smo danas, stvorimo svoje nove obitelji i živote.
Tko vam je tih prvih godina njegovog odsustva bio najveća podrška?
Uz mamu, tu je bila njezina obitelj, moji ujaci koji su također živjeli s nama i bili uz nas kada je trebalo. Dugo, dugo nisam s prijateljima dijelila svoje osjećaje na tu temu, nisam htjela isticati svoju tugu, moje otvaranje na tu temu stiglo je puno kasnije kada sam i sama osvijestila da je vrijeme da na traumu koju sam doživjela progledam odraslim, a ne više očima djeteta. I tada sam počela uviđati snagu i veličinu koju je moj otac predstavljao. Za mene je dugo godina tata bio samo moj tata, ali on nije bio samo moj i danas to za mene nije pritisak, već ponos.
---
Tomislav Ivčić
Privatni album
---
Što vam je bilo najteže?
Od onih životnih trenutaka – dan mog vjenčanja i rođenje moje djece.
Po čemu najviše pamtite tatu?
Po osmijehu, toplini i spremnosti da uvijek pomogne svakome tko je u potrebi. Ali i jasnom ‘ne‘ prema svemu lažnome – ljudima, emocijama, situacijama. Neki dan me nazvala gospođa Latica Ivanišević, naša velika scenografkinja i umjetnica, koja je s mojim ocem blisko surađivala, a s kojom do sada nikada nisam bila u kontaktu i rekla mi je: ‘Izabela, vaš otac je uvijek blistao. On je bio blistav čovjek‘.
---
Tomislav Ivčić
Cropix
---
Uz ostale divne riječi koje mi je o njemu uputila, ta konstrukcija ‘blistao je‘ mi je baš sjela. To je ono što osjećate u blizini ljudi koji su vizionari, koji slijede svoju intuiciju i talent, koji žive s integritetom, pokreću druge i raduju se tuđem uspjehu, a sve to ljudski i tako prirodno – takav je bio moj otac.
Gledate li njegove spotove, slušate pjesme? Ako se ne varam jednom ste izjavili kako to niste mogli čak 28 godina. Je li vam teško to?
Istina, dugo nisam slušala njegove pjesme jer njegov glas za mene nije glas mog omiljenog pjevača, već glas mog tate. Onog kojeg čujem, ali ne mogu zagrliti. To se počelo mijenjati s rođenjem mojih sinova kojima je moj suprug počeo puštati didine pjesme kako bi ga upoznali. Prvo je to bilo dok mame nije bilo kod kuće, a kada su ih počeli pjevati, bio je to trenutak kada sam im se i ja počela vraćati.
---
Tomislav Ivčić sa suprugom i djecom.
Privatni album
---
Prije tatine smrti, najviše sam slušala njegove talijanske pjesme, a tim redom sam se sada i vratila njegovom ogromnom opusu. Nevjerojatno je da njegove pjesme žive i 30, 40 pa i 50 godina od kada su stvarane, i danas kada ih slušam shvaćam njihovu ljepotu i svevremenost na drugačiji način.
Koja vam je tatina pjesma posebno draga, da ne možete nikako ostati imuni na nju?
Napisao je mnoge antologijske, ali meni najdraže mijenjale su se s godinama. Na dan mog vjenčanja svirala je ‘Najljepša si‘, za mene je to bilo duboko emotivno, ali htjela sam da tata kroz pjesmu bude s nama. Danas mi je prvi vrhu ‘Gdje si sad moj anđele‘, pomalo drugačija, mistična, intimnija koja će na koncertu u Zadru dobiti novi zvuk uz izvođača kojem mislim da ona savršeno pristaje po ekspresiji. Kada trebam poticaj, neku unutarnju snagu, puštam si tatine talijanske obrade ‘Vino amaro‘ i ‘I giorni dell‘arcobaleno‘.
---
---
Kako vam je kad gledate stare obiteljske fotografije?
One govore o lijepim trenucima i drag su podsjetnik na vrijeme koje nam je zajednički dato. Bilo je prekratko ali intenzivno, ostale su mnoge anegdote kojih se uvijek rado sjetimo i nasmijemo kutkom usana u sjećanje koliko smo zabavnog i zanimljivog tatu imali.
---
Tomislav Ivčić s djecom, kćerkama Izabelom i Kristinom te sinom Ivanom.
Privatni album
---
Dobivate i nakon toliko godina poruke njegovih obožavatelja diljem svijeta. Što vam najčešće pišu?
Nevjerojatno, ali s godinama ih dobivam sve više i više. Od Meksika i Amerike, preko cijele Europe i regije, divne su to riječi koje uvijek bace neko novo svjetlo na mog tatu. Značio je i znači mnogima, sjeća ih na njihove sretne i manje sretne trenutke života, s nekim od svojih pjesama poput ‘Stop the War in Croatia‘, ‘Večeras je naša fešta‘, ‘Tamo gdje sam rođen‘, ‘Kalelarga‘… ušao je u kolektivnu svijest. A imao je samo 40 godina kada nas je napustio.
---
Izabela Vrtar i sestra Kristina Ivčić
Privatni album
---
Što je s inicijativom da se Široka ulica u Zadru preimenuje u Kalelargu? Ima li šansi za to?
Ne znam u kojoj je fazi ta inicijativa, ali za Zadrane je Kalelarga uvijek bila i ostala Kalelarga.
Tomislav Ivčić s djecom, kćerkama Izabelom i Kristinom te sinom Ivanom.
Privatni album
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Ove godine obilježava se 30 godina od preranog odlaska Tomislava Ivčića, poznatog hrvatskog skladatelja i pjevača, ali i 70. godišnjica njegovog rođenja, a tim povodom u četvrtak će se na zadarskom Forumu ispred crkve sv. Donata održati veliki koncert njemu u čast.
Na događaju koji nosi naziv ‘Tomislav Ivčić... 30 godina nakon‘ nastupit će Zorica Kondža, Doris Dragović, Tedi Spalato, Neno Belan, Matija Cvek, Mija Dimšić, Ivana i Marija Husar, Ivana Kindl, Tomislav Bralić i klapa Intrade, Ivica Sikirić-Ićo, Vlado Kalember, Mladen Grdović, grupa Forum, Ive Županović, Marina Tomašević, Jure Brkljača, klapa Munita te Davor Pekota i klapa Niko.
Sve će izravno prenositi Hrvatska televizija i Hrvatski radio s početkom u 21 sat, dok je ulaz slobodan za publiku. Nema sumnje kako Zadrane i njihove goste čeka večer prepuna emocija, baš kakav je i razgovor koji smo vodili s Izabelom Vrtar, kćerkom nikad prežaljenog Zadranina.
Koliko ste vi kao obitelj sudjelovali u organizaciji koncerta?
Kada me početkom ove godine nazvao Davor Pekota s idejom da se u Zadru obilježi obljetnica tatine smrti, ali i 70 godina od njegova rođenja, oboje smo se složili da je vrijeme da ovaj put to bude na zadarskom Forumu, usred ljeta, za građane i goste Zadru uz jedno posebno slavlje tatinih pjesama i svega onoga što je on predstavljao ljudima koji su ga voljeli i koji ga još uvijek vole.
---
Izabela Vrtar
Robert Gašpert
---
Trideset godina je jako puno, zaborav tako brzo uzima ljude i situacije, vremena se mijenjaju, ali pjesme moga oca i njegova autentičnost nadživjeli su sve to i ponosna sam sam na sve što je bio, stvarao i ostavio u nasljeđe i generacijama koje dolaze iza nas.
---
---
Njegov opus, humanitarni rad, djelovanje za druge glazbenike, ali i smisao za biznis i stvaranje uvijek boljeg i inovativnijeg, ostavilo je neizbrisiv trag. U njegovu čast i sjećanje, ne samo na oca nego prvenstveno čovjeka i kantautora, u ovom sam koncertu od prvog dana. Sa suorganizatorima Davorom Pekotom i Nenadom Stojakovićem uključena sam u svaki korak stvaranja tog glazbenog spektakla, sa svojom sestrom Kristinom koautorica sam scenarija koncerta… Užitak je otkrivati nove pojedinosti iz života moga oca kroz prizmu svih onih kojima je koncert u Zadru toliko važan, a oduševljena sam i novim aranžmanima pjesama koje su pod palicom Saše Miočića dobile novu energiju, a na Forumu će ih izvesti orkestar s više od 20 zadarskih glazbenika.
Je li bilo teško okupiti poznate pjevače na jednom mjestu?
Naša želja je bila da na koncertu prvenstveno okupimo tatine bliske kolege i vodeće zadarske glazbenike, a uz njih i ostale eminentne pjevače koji će u tatine pjesme utkati svoju posebnu emociju.
---
Tomislav Ivčić
Privatni album
---
Nije bilo lako okupiti ih sve u ljetnoj sezoni nastupa, ali uspjeli smo! Kombinacija mlađe i starije generacije koja će pjevati u Zadru, publici uživo, pred malim ekranima i preko radijskog etera, donijet će nešto posebno.
Što mislite da bi tata rekao na sve ovo što mu se sprema?
Vjerujem da bi bio sretan što je u stvaranju ovog koncerta prevagnula emocija radosti, slavlja i ponosa prema onome tko je i kakav čovjek i stvaratelj bio, a ne isključivo tuge zbog njegova gubitka. Tuga je ionako uvijek prisutna, za nas je ona 30 godina svakodnevica.
---
Tomislav Ivčić i kći Izabela.
Privatni album
---
Ponosna sam što smo je uspjeli transformirati u ovaj spektakl koji mnogima znači i zbog kojeg posljednjih mjeseci dobivamo toliko prekrasnih poruka i riječi podrške sa svih strana svijeta. A šaljiva strana moga oca sigurno ne bi propustila reći: ‘Što vam je toliko trebalo?‘.
Jeste li bili vezani za njega?
Jesam. Za njega se kao čovjeka bilo lako vezati, a kamoli ne kao tatu. Bio je brižan otac, od njega smo dobili ključne poruke za život o važnosti ljudskosti, empatije, poštovanja svoga i tuđega… S druge strane otvarao nam je svijet beskrajne kreacije, na primjeru svoga života pokazao nam je snagu vjerovanja u vlastiti talent i kakva se čuda mogu dogoditi kada slijedite svoju zvijezdu.
---
---
Često se na svom putu borio protiv nepravdi, ali nikada nije odustajao od sebe ili se umanjivao i stavljao u kalupe. Nikada se nije priklanjao klanovima ili ugrožavao svoj integritet. Za mene je on i danas primjer autentičnosti i od njega i danas učim o temeljnoj ljudskoj potrebi i pravu – hrabrosti.
Kad se dogodila prometna nesreća u kojoj je izgubio život imali ste svega 13 godina. Jeste li tada uopće bili svjesni što se dogodilo?
Svatko tko je izgubio roditelja u dječjoj dobi, razumjet će bol i tugu koju smo brat, sestra i ja proživljavali. Ona ne prestaje, ali kako sam već rekla, dobiva nove obrise, a ako svjesno radimo na sebi, može se transformirati u nešto konstruktivno. Kada se vratim u to doba, moja prva, unutarnja reakcija bila je – vratit će se svakog trena, kao i uvijek nakon dugih turneja s kojim smo ga uvijek željno iščekivali. Ono što sam mnogo godina kasnije shvatila, u potpunosti zapravo tek nedavno, je da nam je toliko toga ostavio u nasljeđe.
---
Izabela Vrtar
Robert Gašpert
---
Njegov glasu kroz pjesme, životne stavove kroz intervjue, anegdote i vizije kroz priče bliskih prijatelja i suradnika, ljubav kroz naše zajedničke obiteljske trenutke… Sretna sam što se tome uvijek mogu vratiti i crpiti iz njih znanje i emociju. To je nevjerojatno blago.
Koja vam je bila prva reakcija kad ste čuli što se dogodilo? Jeste li imali snage u tim godinama pružiti riječi utjehe mlađoj sestri i bratu?
Ostavila bih ta sjećanja u našoj intimi, gdje i pripadaju.
Kako je bilo dalje odrastati i koračati kroz život bez čvrste muške ruke?
Vjerujem da bi mnoge nedoumice, strahovi i zbunjenosti odrastanja imali drugačiju boju da je uz mamu i tata bio prisutan.
---
Izabela Vrtar
Robert Gašpert
---
Ali život je htio drugačije i nekako sam zahvalna onome što jesam imala, a to je naša mama Slavica koja je s velikom toplinom i snagom odgajala troje djece, na način na koji su i ona i tata za nas zacrtali već davno, s puno povjerenja, poštovanja i ljudskosti. Ono što uz tugu pamtim iz tog razdoblja je ogromna paralelna ljubav koja nam je dala snagu da se formiramo u ljude kakvi smo danas, stvorimo svoje nove obitelji i živote.
Tko vam je tih prvih godina njegovog odsustva bio najveća podrška?
Uz mamu, tu je bila njezina obitelj, moji ujaci koji su također živjeli s nama i bili uz nas kada je trebalo. Dugo, dugo nisam s prijateljima dijelila svoje osjećaje na tu temu, nisam htjela isticati svoju tugu, moje otvaranje na tu temu stiglo je puno kasnije kada sam i sama osvijestila da je vrijeme da na traumu koju sam doživjela progledam odraslim, a ne više očima djeteta. I tada sam počela uviđati snagu i veličinu koju je moj otac predstavljao. Za mene je dugo godina tata bio samo moj tata, ali on nije bio samo moj i danas to za mene nije pritisak, već ponos.
---
Tomislav Ivčić
Privatni album
---
Što vam je bilo najteže?
Od onih životnih trenutaka – dan mog vjenčanja i rođenje moje djece.
Po čemu najviše pamtite tatu?
Po osmijehu, toplini i spremnosti da uvijek pomogne svakome tko je u potrebi. Ali i jasnom ‘ne‘ prema svemu lažnome – ljudima, emocijama, situacijama. Neki dan me nazvala gospođa Latica Ivanišević, naša velika scenografkinja i umjetnica, koja je s mojim ocem blisko surađivala, a s kojom do sada nikada nisam bila u kontaktu i rekla mi je: ‘Izabela, vaš otac je uvijek blistao. On je bio blistav čovjek‘.
---
Tomislav Ivčić
Cropix
---
Uz ostale divne riječi koje mi je o njemu uputila, ta konstrukcija ‘blistao je‘ mi je baš sjela. To je ono što osjećate u blizini ljudi koji su vizionari, koji slijede svoju intuiciju i talent, koji žive s integritetom, pokreću druge i raduju se tuđem uspjehu, a sve to ljudski i tako prirodno – takav je bio moj otac.
Gledate li njegove spotove, slušate pjesme? Ako se ne varam jednom ste izjavili kako to niste mogli čak 28 godina. Je li vam teško to?
Istina, dugo nisam slušala njegove pjesme jer njegov glas za mene nije glas mog omiljenog pjevača, već glas mog tate. Onog kojeg čujem, ali ne mogu zagrliti. To se počelo mijenjati s rođenjem mojih sinova kojima je moj suprug počeo puštati didine pjesme kako bi ga upoznali. Prvo je to bilo dok mame nije bilo kod kuće, a kada su ih počeli pjevati, bio je to trenutak kada sam im se i ja počela vraćati.
---
Tomislav Ivčić sa suprugom i djecom.
Privatni album
---
Prije tatine smrti, najviše sam slušala njegove talijanske pjesme, a tim redom sam se sada i vratila njegovom ogromnom opusu. Nevjerojatno je da njegove pjesme žive i 30, 40 pa i 50 godina od kada su stvarane, i danas kada ih slušam shvaćam njihovu ljepotu i svevremenost na drugačiji način.
Koja vam je tatina pjesma posebno draga, da ne možete nikako ostati imuni na nju?
Napisao je mnoge antologijske, ali meni najdraže mijenjale su se s godinama. Na dan mog vjenčanja svirala je ‘Najljepša si‘, za mene je to bilo duboko emotivno, ali htjela sam da tata kroz pjesmu bude s nama. Danas mi je prvi vrhu ‘Gdje si sad moj anđele‘, pomalo drugačija, mistična, intimnija koja će na koncertu u Zadru dobiti novi zvuk uz izvođača kojem mislim da ona savršeno pristaje po ekspresiji. Kada trebam poticaj, neku unutarnju snagu, puštam si tatine talijanske obrade ‘Vino amaro‘ i ‘I giorni dell‘arcobaleno‘.
---
---
Kako vam je kad gledate stare obiteljske fotografije?
One govore o lijepim trenucima i drag su podsjetnik na vrijeme koje nam je zajednički dato. Bilo je prekratko ali intenzivno, ostale su mnoge anegdote kojih se uvijek rado sjetimo i nasmijemo kutkom usana u sjećanje koliko smo zabavnog i zanimljivog tatu imali.
---
Tomislav Ivčić s djecom, kćerkama Izabelom i Kristinom te sinom Ivanom.
Privatni album
---
Dobivate i nakon toliko godina poruke njegovih obožavatelja diljem svijeta. Što vam najčešće pišu?
Nevjerojatno, ali s godinama ih dobivam sve više i više. Od Meksika i Amerike, preko cijele Europe i regije, divne su to riječi koje uvijek bace neko novo svjetlo na mog tatu. Značio je i znači mnogima, sjeća ih na njihove sretne i manje sretne trenutke života, s nekim od svojih pjesama poput ‘Stop the War in Croatia‘, ‘Večeras je naša fešta‘, ‘Tamo gdje sam rođen‘, ‘Kalelarga‘… ušao je u kolektivnu svijest. A imao je samo 40 godina kada nas je napustio.
---
Izabela Vrtar i sestra Kristina Ivčić
Privatni album
---
Što je s inicijativom da se Široka ulica u Zadru preimenuje u Kalelargu? Ima li šansi za to?
Ne znam u kojoj je fazi ta inicijativa, ali za Zadrane je Kalelarga uvijek bila i ostala Kalelarga.
Ove godine obilježava se 30 godina od preranog odlaska Tomislava Ivčića, poznatog hrvatskog skladatelja i pjevača, ali i 70. godišnjica njegovog rođenja, a tim povodom u četvrtak će se na zadarskom Forumu ispred crkve sv. Donata održati veliki koncert njemu u čast.
Na događaju koji nosi naziv ‘Tomislav Ivčić... 30 godina nakon‘ nastupit će Zorica Kondža, Doris Dragović, Tedi Spalato, Neno Belan, Matija Cvek, Mija Dimšić, Ivana i Marija Husar, Ivana Kindl, Tomislav Bralić i klapa Intrade, Ivica Sikirić-Ićo, Vlado Kalember, Mladen Grdović, grupa Forum, Ive Županović, Marina Tomašević, Jure Brkljača, klapa Munita te Davor Pekota i klapa Niko.
Sve će izravno prenositi Hrvatska televizija i Hrvatski radio s početkom u 21 sat, dok je ulaz slobodan za publiku. ...
