![<p>Ona je Ljubica, od plemena Šurjaka, a on je Dinko, zajedno su obitelj Karežić. Vole se 64 godine u okrilju braka, ali i tri prije toga</p>](https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2024/01/05/o_26318303_1024.jpg)
Ima li ljubav vrijeme trajanja?
Ima li rok?
Kad završava?
S gomilom pitanja, ufino našvrljanih u blokiću, posjetili smo Dom za starije na Zenti, tražeći one koji i u (naj)zrelijim godinama života i dalje žive ljubav. Tražeći one kojima ljubav definitivno nema rok trajanja, nego je vječna, poput – Hajduka.
Taman su se zakotrljale pedesete godine prošloga stoljeća, počelo se zaboravljati na ožiljke onoga Veloga rata, pa je grad pod Marjanom otvorio sve svoje pore i udahnuo duboko. Život. Radost.
I mladost se vratila.
– Na Rivi su ti se šetale sluškinje, mornari i vojska, a na Pjacu se točno zna red, preciznije – tri reda. Do Matića (kafana Central, op.a.) su bile starije cure i momci, u sredini su se šetali školarci i studenti, a uz staru gradsku vijećnicu bi bile klapice, galebovi, frajeri – sve nas tako pričom Marija Alujević Meri (84) vodi u prošlost.