Ni ljudima bez teškoća u razvoju nije se lako uklopiti u suvremeno društvo i život, a kako je tek onda s onima koji ih imaju?
Dvadeset četverogodišnji Christian Bowers iz američke Minnesote imao je puno prijatelja u srednjoj školi, no nakon što je prije pet godina maturirao, bilo mu je jako teško pronaći nove prijatelje. Zbog toga je njegova majka, Donna Herter, rekla da se dugo osjećao depresivno.
"Samo je pitao gdje su mu prijatelji, zašto nitko ne želi doći i družiti se s njim. Otišli bismo u Walmart ili u trgovinu, a on bi pozvao pola trgovine da dođu kući s nama i igraju video igrice", rekla je majka.
Naravno, nitko nije došao a njemu jednostavno nije bilo jasno zašto. Zbog toga je njegova majka odlučila objaviti status na Facebooku u kojem je pozvala sve one koji bi se htjeli družiti s njezinim sinom, prenosi Blic.
"Tražim mladića, između 20 i 28 godina, koji bi htio nešto zaraditi. Dva dana u mjesecu po dva sata, platit ću ti da budeš prijatelj mog sina. Sve što trebaš je sjediti s njim i igrati video igrice u njegovoj sobi. Ništa drugo. Ima 24 godine i ima Downov sindrom i nema prijatelja svojih godina...", napisala je majka u svojoj objavi na Facebooku. Izjavila je da bi platila 80 dolara za dva sata da provede vrijeme sa sinom. Jer kao što je rekla, sve što on zapravo želi je muški prijatelj s kojim će raditi muške stvari.
Odaziv je preplašio i oduševio
Herter, koja je medicinska sestra u noćnoj smjeni, objavila je status u četiri ujutro prije kraja radnog dana. Kad se probudila, imala je oko 5000 komentara.
"Bila sam izbezumljena. Ruke su mi se tresle, znojila sam se. Samo sam tražila neke dečke iz istog grada, nisam htjela pozvati cijeli svijet u svoju kuću", rekla je.
Bila je oduševljena i razmišljala je o brisanju objave – ali prijatelj joj je rekao da prvo pogleda odgovore. Vidjela je kako joj roditelji daju prijedloge, drugi dobrovoljno pomažu, a neki roditelji djece s posebnim potrebama sami su tražili savjet.
Prijateljstva su važna za ljude rođene s Downovim sindromom, ali napuštanje škole i odrastanje mogu otežati održavanje tih veza.
Društveni odnosi važni su za svačije mentalno zdravlje – uključujući i one s Downovim sindromom. Herter je rekla da Christian posjećuje događanja za osobe s posebnim potrebama, ali također želi prijateljstvo s nekim tko je netipičan.
Ne želi se družiti samo s nekim s posebnim potrebama. Nikad ga nisam pitala, ali pretpostavljam da se osjeća normalno, samo na sat ili dva. ‘Hej, netko tko nema Downov sindrom želi se družiti sa mnom‘, rekla je.
Nakon što je intervjuirala nekoliko lokalnih momaka u Wentzvilleu, Minnesota, Donna je suzila broj na sedam koji sada posjećuju Christiana jednom tjedno po rotirajućem rasporedu.
dobro srce Jamesa Hastingsa
James Hastings bio je jedan od muškaraca koje je odabrala. Objavu je vidio jer ga je u njoj označio prijatelj.
"Kad sam prvi put pročitao objavu, slomilo mi se srce što je osjećala da mora plaćati ljudima da budu prijatelji s Christianom", rekao je Hasting za CBS News.
Dodao je da radi s osobama s invaliditetom i da je to nešto što mu je strast. Rekao je da je do sada posjetio Christiana tri puta i obično igraju videoigre ili gledaju film.
"Christian me naučio da gledam svijet tako da vidim više od onoga što vidimo na površini. Jer na površini možemo izgledati različito, ali duboko u sebi svi imamo sličnosti i snalaženje bi trebalo biti lako", rekao je on.
Herterova objava također je dovela do više prilika za Christiana - ljudi diljem zemlje slali su mu darove, bio je pozvan da se druži s lokalnim vatrogascima, imenovan je počasnim gradonačelnikom obližnjeg Wentzvillea za taj dan i otišao je na kuglanje s lokalnim marincima.
Svaku večer odlazi u krevet s osmijehom na licu. Svima priča o svojim novim prijateljima. Tako je uzbuđen pričajući o životu i onome što radi", rekla je njegova majka.
Herter se nada da će nadahnuti druge da steknu prijateljstva - jer nikad ne znamo koliko to nekome znači.
"Svatko treba prijatelja. Razmišljala sam o tome jednog dana. Samo sam sjedila tamo i pomislila, ‘Što ako nemam prijatelja? Što ako doslovno nemam nijednu osobu koju bih nazvala, razgovarala, družila se, ručala. I pogodilo me kad sam razmišljala o tome", zaključila je ona, prenosi Blic.
Facebook objava za ovu je majku i njenog sina bila pun pogodak. Ona je pogodak i puno šire jer pokazuje da na svim meridijanima i društvenim mrežama ima dobrih ljudi voljnih pomoći.