Oslikavam vrećice u koje stavljam lavandu. Mislim da moje male "slike" lijepo izgledaju. Dekorativne su. Zašto to radim? Zato što te moje radove, a i druge, svi vole, pa se ja tada osjećam prihvaćeno.
Neopisivo sam sretna kada osjetim da sam prihvaćena. Moj izgled, odjeća, moje ponašanje, to nije ništa posebno. Ono što stvorim u radionici je posebno i tada sam pohvaljena, prihvaćena. Možete li vi razumjeti da nikada prije u životu nisam imala osjećaj prihvaćenosti?"
Tim riječima je svoje osjećaje opisala Marina Salamun, gospođa koja je dugih šest godina provela u Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu. Posljednje dvije i pol godine živi u Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Zemuniku. Kaže da je tamo presretna, a bila je jedna od rijetkih, možda i jedina, koja je u ponedj...