StoryEditor
Životmorska avantura

Marka na Matejušci ekipa i cura jedva su dočekali! Veslao je 66 dana i prešao 1020 milja: Kut između svjetionika i antene bio mi je orijentir...

28. lipnja 2020. - 16:00
Marko kod SušcaPrivatni Album

U svemu i svačemu ljudi mogu biti prvi, samo ako se sjete dobre ideje, ali ako iza svega stoji pomno isplaniran projekt, litre znoja i snaga mišića, te nevjerojatna volja u ostvarenju cilja, biti prvi ima punog smisla.

I tako je naš Marko Kovač (33), magistar geografije, zaista prvi čovjek našeg planeta koji je u kajaku odveslao do svih hrvatskih svjetionika na Jadranu i tu mu titulu sada više nitko neće uzeti!

Usprkos svim sumnjama da će ovaj rođeni Zagrepčanin - a sada splitski građanin i neizlječivi zaljubljenik u samoću na moru i planinama - uopće uspjeti u ovoj misiji.

Akoštao je prije nekoliko dana na splitsku Matejušku gdje su ga dočekali prijatelji i cura, nakon preveslanih 1890 kilometara iliti 1020 morskih milja, što je ukupno 66 dana veslanja do 57 jadranskih svjetionika!

Za svoj projekt "Otočna odiseja – kamena svjetla" veslao je naš Putnik Lik, kako mu je kajakaški pseudonim, zimi i ljeti u tri etape, a ova posljednja bila je i najzahtjevnija, jer je plovio do "najpučinskijih" svjetionika na Palagruži, Sušcu, Stončici i Ražnju.

image
Veslanje do ciljeva otežavala mu je i tramontana
Privatni Album


Petnaestodnevna, zadnja etapa trajala je dva tjedna, prešao je 340 kilometara (180 milja), ove zime Marko je veslao do 24 lanterne po Istri i Kvarneru, što je trajalo 24 dana i uknjižio je 480 kilometara (260 milja), a prva, prošlozimska etapa bila je ujedno i najopsežnija, kroz 41 dan veslanja prešao je 1070 kilometara (580) milja i takao je 32 lanterne u splitskom, dubrovačkom, šibenskom i zadarskom akvatoriju.

Ponosan sam

- Ne pere me neka velika euforija, ali moram priznati da sam ispunjen ponosom, plan je uspio i svakome bi to značilo. Naše je more kao stvoreno za kajakarenje, razdaljine između otoka i uvala na obali nisu velike i moj je najveći cilj bio dokazati kako možemo unedogled razvijati ovu aktivnost o kojoj se malo ovdje zna.

Uz to, Jadran je idealan za kajakaše jer su pola godine temperature mora iznad dvadeset stupnjeva što neće dovesti do pothlađivanja veslača ako se smoči, a to je ustvari i najveća opasnost ovog sporta.

Inače, kroz devet godina koliko se bavim time još se nikad nisam prevrnuo, ali nakon ove odiseje znam da to i nije najneugodnije što se može dovoditi.

Moj je najveći problem bio kad bih zimi u zoru ustao iz šatora i morao obući mokru robu, definitivno najneugodnije iskustvo - smije se Marko.

Pored upiranja u veslo Marko je svaki dan morao pratiti prognozu, planirao i na temelju iskustva odlučivao kad će veslati, a kada se odmarati. Prosječna brzina kajaka je 3,5 milje na sat, a više-manje držao ju je cijelo vrijeme. Jedini pratitelji kajakaša na otvorenom moru su vjetrovi: bura ne radi velike valove ali diže morsku prašinu pa je jako zeznuta dok jugo radi više valove i sporije se kreće, ali je toplije, dok je kiša prava gnjavaža.

Odmarao se spavajući i pripremajući hranu u šatoru, ponekad bi noćio u otočnim apartmanima, kod prijatelja, ljudi koje bi usput upoznao ili na svjetionicima, budući da je od "Plovputa" dobio posebnu dozvolu za pristup lanternama, a od Ministarstva mora pristanak da se može kajakom udaljavati više od petsto metara od obale.

image
Uspio sam!
Duje Klarić/HANZA MEDIA


Nije bez sličnih iskustava: s prijateljem Šimom Sučićem prije osam godina kajakom je izveslao Jadran od Raba do Koločepa, onako po dužini, ali ljeti i bez priše.

Napadi na dron

Tijekom sedam godina vodičkog iskustva u pustolovnom turizmu položio je međunarodne licencije za skipera na divljim vodama i vodiča u morskom kajakarenju. Idealna dnevna udaljenost za veslanje na moru iznosi od 25 do 30 kilometara, što je oko pet sati veslanja dnevno.

No, nije mu poseban problem bilo odveslati ni četrdeset kilometara, a na ruti do Palagruže je prelazio i više u jednom danu.

Od Splita do Stončice preveslao je 52 kilometra i kaže kako mu je to bio test za Palagružu koja je 46 kilometara udaljena od Sušca. A prevedeno u trud, to je sedam, osam sati veslanja na otvorenom moru, gdje su kajakašu jedino društvo njegove misli i dobri dupini.

- Pozdravili su me između Visa i Sušca, malo su pozirali za snimanje i to je bilo to. Ostala bića nisam sretao... Jedina opasnost i to ne za mene nego za dron kojim sam snimao putovanje bile su lastavice i sokolovi koji su se zalijetali u letjelicu, dok galebove nije zanimalo, valjda su skužili da nije jestiva - kaže, a mi ga pitamo što čovjek sam nasred mora veslajući nasred mora ima za - misliti...

image
Sam na pučini
Privatni Album


- Ooo, pa o puno toga se razmišlja, smišljao sam najrazličitije pametne ideje i planove za budućnost, ali kako ih nisam zapisivao, dok bi se dočepao kopna, sve bi izvjetrilo iz glave.

A kad bi mi došlo pjevati onda bih pjevao. I tako, čovjek sa sobom nikad nije sasvim sam - kaže Marko kojeg je do Palagruže pratio brod Parka prirode Lastovo.

Pjesma i pivo

A nas opet zanima kako u toj plavoj pustopoljini pogoditi škojić nasred mora. A nigdje mahovine!

- Naravno, bio sam opremljen GPS-om, mogao sam i uz pomoć busole, ali kakav bih ja to geograf bio kad ne bih pokušao ploviti na teži način. Veslao sam prema horizontu, dakle samo se vidi more pred tobom a zbog zakrivljenosti Zemljine kugle svjetionik na Palagruži koji je na sto metara nadmorske visine s površine mora se ne vidi.

Tek kad sam odveslao nekih trinaest kilometara ugledao sam najvišu točku Palagruže, udaljenu oko 35 kilometara. Kad sam se vraćao prema Lastovu mogao sam vidjeti najviše vrhove Lastova koji su otprilike na tristo metara visine. Ukratko, kut između svjetionika na Sušcu i policijska antena pokazivali su mi smjer prema Palagruži i to mi je bio orijentir.

Veslao sam do Palagruže devet i pol sati uz kratke, desetominutne odmore i pauzu za užinu, tako da sam oborio i svoj rekord.

Kad sam stigao na Velo žalo plesao sam i pjevao, naravno "Na Palagruzu" od ŠoMazgoona! Onda sam popio pivo i išao se javiti svjetioničaru, a putem do lanterne u glavu su mi se zalijetali galebovi koji su baš imali mlade.

image
Privatni Album


Druženje sa svjetioničarima bio jedan od najboljih doživljaja moje avanture i zahvalan sam "Plovputu" koji mi je to omogućio.

Čudesne su priče tih jadranskih osamljenika, a na Palagruži je bilo najveselije jer sam zatekao dvije obitelji s djecom, desetak ih je bilo, pa sam baš na pravi način obilježio završetak putovanja.

Mogao sam se i vratiti s "Plovputom" ali kad sam već prešao toliki put s guštom sam se vratio veslajući točno do mjesta s kojeg sam startao, na Matejušku - radostan je Kovač.

Propisi o kajakarenju

- Imam gomilu fotografija, zapisa, videomaterijala, pisao sam blog... Namjeravam održati nekoliko putopisnih predavanja, pripremiti izložbu u suradnji s "Plovputom", montirati neki filmić, a na koncu i napisati knjigu putopisa.

Ono što mi je zapravo na duši, pa i ovom avanturom želio sam to potaknuti, jesu izmjene hrvatskih propisa o kajakarenju na moru. Za razliku od drugih europskih zemalja, u nas je pravilo kako se ne smije kajakom udaljiti više od petsto metara od obale.

Ostale zemlje su regulirale to puno pametnije. U Francuskoj, primjerice do tristo metara nije potrebno imati dodatnu opremu osim prsluka za spašavanje.

image
Oprema i hrana koja je stala u njegov "Prijon"
Privatni Album


Kajak preko 3,5 metra dužine smije se kretati preko tristo metara do četiri kilometra udaljenosti od obale uz prsluk, kompas i uže za šlepanje. A kajaci koji se kreću u zoni od dvije do šest nautičkih milja dalje od kopna moraju imati prsluk, navigacijsku opremu, dozvolu za upravljanje plovilom, signalne baklje, VHF-stanicu, nautičke karte, uže za vuču, prvu pomoć...

Slična pravila bismo i mi trebali - zaključuje odvažni Marko.

Važno je ostati suh

Marko je za jadranske ribare bio pravo čudo, neki su se i utrkivali s njim, a nisu mogli vjerovati koliko opreme stane u njegov "Prijon".

Prazni kajak u kakvom Kovač vesla težak je oko 28 kilograma, dug je nešto preko pet metara, široki šezdesetak, a gaz mu je od deset do petnaest centimetara.

- U provi i krmi prostor je za opremu, odjeću, prehranu i tu može stati sve nužno za tjedan dana ugodnog avanturizma.

- Bitno je biti suh i dobro se zaštititi od hladnoće. Recimo, zimi sam ispod suhih hlača nosio gege i još jedne hlače, znači, tri para hlača i siguran si za donji dio tijela.

Gore je malo problem jer morska voda ulazi kroz rukave - kaže Marko.

Izdvojeno

11. kolovoz 2020 14:19