Naša je novinarka na jedan dan ‘ostala bez vida‘: Doslovce mi je pao mrak na oči. A vidjela sam sve bolje nego ikad

Ugasi svitlo.

Spusti rolete.

Učini mrak "žešći" od mraka.

I kreni...

Tako su izgledale "visinske" pripreme reporterke, noć prije razgovora s osobom kojoj je tako i usred dana. Ni prst pred nosom. Ne vidi on, živeći, a nije vidjela ni ona, vježbajući.

Kad smo već kod prsta, onog malenog, nožnog, on je uspješno pronašao drugu nogu, onu od stola... Na stranu sve riječi koje u odgoju stavljamo u kategoriju nepoželjnih, nisu bile od pomoći, samo se nekako lakše disalo, pa se vraćamo na riječi kojima se dade opisati svijet koji vidjeti ne možeš. More je plavo, krošnja je zelena, šalica je plava, a nije, jer je zelena, lako je smijati se s Ivanom Tokićem, predsjednikom Županijske udruge slijepih Split.

Njemu ništa nije teško. Baš kao što nije teško ni govoriti o tome što je ...