- Znali smo se desetljećima. Uvijek bi mi govorio: Tere, moja sreća je da sam u tebe platonski zaljubljen, jer nikada mi nisi i ne bi dozvolila da bude drugačije‘. Eto, takav je bio moj prijatelj Ćiro. On je uvijek bio pravi, veliki gospodin, a znao je i s damama. Bio je i duhovit, ponekad bi nekoj priči nešto malo i nadodao, sve kako bi bila još zanimljivija, kako bismo se svi skupa još bolje nasmijali. Mene je ova vijest o njegovom odlasku zgromila! Ja sam, naravno, znala da je on bio jako bolestan, da se dugo mučio, ali nekako ti se čini da će neki ljudi živjeti vječno, da će biti jači i od bolesti... Ali naš Ćiro živjet će u našim sjećanjima. Premda je otišao, on zapravo nikada neće otići, a svi mi koji smo ga poznavali, svi koji smo ga voljeli, pamtit ćemo ga do kraja naših života ...