Istina je da svi koji žive u blizini mora ne mogu u svakom trenutku, a pogotovo ne u sredini radnog dana, uletjeti u more i spasiti se od vrućine kad krene "udarati" naoružana sa gotovo 30 stupnjeva Celzijevih.
No ipak je drugačije. Jer je morski zrak drugačiji. Jer imamo "bavu", jer imamo realnu nadu da će radni dan kroz koji sat završiti i da ćemo ipak stići "bar uru" zaplivati, s prvim se zaronom tako spasonosno oladiti od šefa, kompjutera, brzinskog kuhanja ručka, bučne djece i pomisli na "tonu" robe koja čeka na konju za peglanje...
Kontinentalce je poljubila takva sreća da su osuđeni na ono nešto dana, tjedan, dva godišnjeg odmora za kojeg će se rasfriškavati, opuštati, guštati. U međuvremenu treba naći rješenje za preživjeti ljeto na vrelom asfaltu...