Znamo da sadrži proteine, no manje znamo kako tuna sadrži i malu količinu žive koja je otrovna i opasna po život ljudi.
Ako ste jedan od onih čiji je omiljeni lagani obrok konzervirana tunjevina s rižom, tjesteninom ili salatom, treba biti jako oprezan.
Samo jedna konzerva tune sadrži 18,11 mikrograma žive, dok je najveći dopušteni unos žive 1,6 mikrograma po kilogramu tjelesne težine tjedno. Stoga pripazite da ne konzumirate previše konzervirane tune.
Jedno istraživanje provedeno na Sveučilištu Binghamton u New Yorku, čiji su rezultati objavljeni u časopisu "Food and Function", upozorava i na količinu cinka u konzerviranoj hrani. Mineral cink koji igra važnu ulogu u mnogim tjelesnim funkcijama često se upotrebljava za oblaganje unutrašnjosti limenke jer djeluje antimikrobno.
Konzerve tunjevine sadrže sto puta više cinka, nego što je sigurno za naš organizam, stoji u studiji provedenoj na Sveučilištu Binghamton. Previše cinka može izazvati upalne procese, zbog čega probavni sistem postaje propusniji.
"Povećanje propustljivosti crijeva nikako nije dobro jer to znači da spojevi koji ne bi trebali ući u krvotok, mogu ući.
Ovo stanje zove se sindrom propusnog crijeva i može izazvati niz bolesti među kojim i multiplu sklerozu. To čini na način da oštećuje imunitet zbog tvari koje organizam apsorbira kroz propusna crijeva", objašnjava voditeljica studije Gretchen Mahler.
Povišena razina cinka u organizmu manifestira se kroz povraćanje, mučnine, gubitak svijesti i visoku temperaturu. Znanstvenici su analizirali sadržaj konzerve kukuruza, tunjevine, šaproga i piletine. Ispostavilo se da najviše razine cinka sadrži konzerva tunjevine. Najviše cinka ima u sredini konzerve i to stoput više od dopuštenog. Nakon tunjevine, slijedi piletina, a potom šparoge.
Velike količine cinka u organizmu mogu izazvati pad željeza i glukoze.
