Nosili bi se nakrkeča, na kolino se igrali konjića, mater i ćaća bi te uvatili za ruke i visoko bi letija u zrak

Kad smo bili mali najdraže bi nan bilo kad bi nas mater ili otac, baba ili dida posili u krilo i s nama se igrali.

Pričale su se priče, pivale su se pismice. Neko je priča "iz glave", neko baš taj tren smislija najbolju priču za laku noć, a neki su čitali poznate autore iz slikovnice ili jih prepričavali, poput "Pepeljuge" ili "Trnoružice", "Mačka u čizmama", "Ježevu kućicu", "Peću i vuka" ili neku od "Priča iz davnine".

Čitala mi je mater i "Djevojčicu sa žigicama", i dan danas kad čujen taj naslov uvati me neka tuga oko srca, ka da i sad vidin onu djevojčicu koja se smrzla prid novogodišnju večer prodajući žigice.

Nije nan tribalo puno igračaka, jer nije jih, za reć pravo, puno ni bilo. Možda velika lutka u kantunu postelje ili neka manja pupica - beba, obavezn...