Ništa više nije kao prije. Pa ni djeca. Evo primjera, pitali smo osmogodišnjeg Daniela Kvesića, učenika drugog razreda splitske OŠ "Brda", što želi biti kada odraste. Naivno smo vjerovali da su vječni dječački stereotipi još uvijek u modi. Dakle, što želi biti, možda pilot, zapitasmo ga.
– Neeeee.
– Ma daj, a onda sto posto nogometaš. Je li tako?
– Neeee.
– Čekaj, ni sportaš, a da nije onda vatrogasac?
– Ne i ne – ustrajan je mali čovjek.
– E sad, da razmislimo malo, onda policajac, vojnik, vozač Formule 1, kamiona, doktor, maneken? Nešto moraš biti – već smo na muci.
– Neeee – veli.
– Brate mili, što želiš biti kada narasteš? – predajemo se.
– "Youtuber". Bit ću programer na svom YouTube kanalu. Već od pete godine sam tako odlučio – skroz ozbiljno će Daniel, kao da mu...