Kao djeca svi smo radoznali, vedri i zaigrani, nažalost, s odrastanjem dio tih bazičnih, lijepih osjećaja gubimo. Nauštrb vedrine, često se u dušu zavuče razočaranje, malo tko je pošteđen povremenih posjeta tuge, otrovnih strelica boli, šila zvanoga gorčina. Rijetke mimoiđu u potpunosti egzistencijalni strahovi, zebnja na temu "što će biti sutra?", pa i zavist zna pohoditi odraslo čeljade. Sve je to za ljude... Ipak, ponešto od djetinje lijepoga ostane iz onog temeljnog portfelja.
Da bi igre i radosti bilo što više u našim životima, domislila se Antonija Drozdek Rujer, dosjetljiva 42-godišnjakinja iz Zagreba, po ocu Slavonka, a po majci Dalmatinka - štoviše, Imoćanka iz Zmijavaca!
Upravo su djetinji dani i ljetni praznici provedeni u zmijavačkim Gudeljima...
