‘S djecom živim u europskoj zemlji u kojoj nema kriminala, ali priroda je nemilosrdna. Ipak, tu nam je dom‘

Mary Frances Davidson, samohrana majka dvoje djece, živi u Reykjaviku i radi u programu za obuku Ujedinjenih naroda. Na popularnom blogu Cup of Jo podijelila je svoja iskustva o životu na Islandu. 

Preseljenje na Island

"Na Island sam se preselila 2006. godine iz Seattlea kako bih završila magisterij iz zaštite okoliša na Sveučilištu Island. U međuvremenu, udala sam se za Islanđanina i dobili smo dvoje djece. Iako smo sada razvedeni, ovdje sam pronašla dom i planiram ostati. Živimo u udobnom prizemnom stanu u Reykjaviku, svega 15 minuta hoda od mora, gdje svjež, slan zrak daje poseban osjećaj slobode," priča Mary.

Nevjerojatni krajolici

"Island je zemlja surovih kontrasta i divlje ljepote. Samo pola sata vožnje od Reykjavika možete vidjeti polja lave, vodopade, fjordove i glečere. No priroda ovdje zna biti nemilosrdna. Kad puše vjetar, hladnoća ‘reže’ obraze. Islanđani su odlučni da vrijeme ne ometa njihov svakodnevni život. Moj sin ponekad kaže: ‘Mama, danas vrijeme nije tako loše – drveće se ne pomiče!‘ Taj stav sam i sama usvojila," govori kroz osmijeh.

Društveni običaji i samohrano roditeljstvo

"Na Islandu nema stigme za samohrane majke. Kad sam ljudima rekla da se razvodim, najčešće bih čula: ‘Žao mi je što to čujem, ali događa se.‘ Nije bilo neugodnih pitanja ili osuda. Ovdje je brak manje važan – većina parova ima djecu prije nego što se odluči vjenčati, a mnogi se nikada i ne vjenčaju," objašnjava Mary.

Djeca na Islandu nose patronime, pa je tako njezina kći Elsa Marija Kolbeinsdóttir (‘Kolbeinova kći‘), a sin Finur Atli Kolbeinsson (‘Kolbeinov sin‘). "Islanđani se međusobno oslovljavaju imenima, bez obzira na formalnosti, pa moja kći učiteljicu zove Margaret."

Opušteno roditeljstvo

"Islanđani vjeruju u slobodu djetinjstva. Djeca često sama idu van igrati se, a kriminal je izuzetno nizak. Ipak, mene kao Amerikanku i dalje povremeno hvata nervoza. Moja šestogodišnja kći ove će jeseni sama ići u školu, ali nikad ne ostaju vani kasno bez mene," priznaje.

Ljeto koje ne prestaje

"Za vrijeme ljeta sunce gotovo nikad ne zalazi. Oko ponoći samo se malo spušta prema horizontu, stvarajući osjećaj neprekidnog sumraka. To donosi posebnu energiju – ljudi ostaju vani dugo nakon uobičajenog vremena za spavanje," kaže Mary, dodajući da su zavjese za zamračivanje ključne za kvalitetan san.

Mračne zime

"Od studenog do veljače sunce izlazi tek oko 10:30, a zalazi već u 15:30, i to nikad nije prava dnevna svjetlost. Zime znaju biti iscrpljujuće, ali Islanđani ih ublažavaju pečenjem kolača, paljenjem svijeća i druženjem kod kuće. Moja djeca obožavaju klizanje i sanjkanje na brdu kraj kuće," kaže.

Posebne tradicije

"Božić na Islandu poseban je doživljaj. Djecu posjećuju 13 nestašnih vilenjaka, od kojih svaki ima ime po nestašluku koji pravi, poput ‘Onaj što lupa vratima‘ ili ‘Onaj što krade kobasice‘. Iako odrasli možda ne vjeruju u vilenjake, nitko to neće naglas reći – za svaki slučaj," smije se Mary.

Ljubav prema plivanju

"Gotovo svaki grad ima geotermalne bazene koji su otvoreni cijele godine. Čak i tijekom snježne oluje, plivanje je užitak jer voda ostaje topla. Posebno je dirljivo gledati bebe kako uče zadržavati dah pod vodom – sve je to dio islandske kulture plivanja," zaključuje.

Unatoč svim izazovima, Mary ističe da je Island za nju i njezinu obitelj postao mjesto slobode, ljepote i mira. "Ovdje sam pronašla svoj dom," poručuje.