Postoji nešto posebno fascinantno u životu u zgradi. Taj mikrokozmos u kojem dijeliš zidove, cijevi i živce s potpunim strancima često skriva priče koje su istovremeno urnebesne, bizarne i - pomalo zabrinjavajuće. Hrvatski Reddit još jednom je dokazao da stvarnost debelo nadmašuje fikciju: od susjeda s dvocjevkama do noćnih “poslovnih” pothvata, zgrade su očito mjesto gdje nikad nije dosadno.
U nastavku donosimo neka od najslikovitijih iskustava - minimalno uređena (čisto da ih ne boli gramatika), ali maksimalno autentična.
Prva priča dolazi iz perspektive jednog noćnog promatrača koji je, ni kriv ni dužan, postao svjedok malog kvartovskog “biznisa” koji se odvijao doslovno kat iznad njega.
Prostitucija dva kata iznad
"Lik iz zgrade dva kata iznad mene bio je pimp, stan je bio prijavljen na nekoj staroj ženi koja je tu i tamo dolazila. Mene je mučila nesanica pa bih često sjedio na balkonu u kasne sate, skužio sam drugu noć što se događa. Automobili dolaze i odlaze, jedan uvijek drži stražu na vrhu uličice koja je vodila do parkinga."
Započinje priču mladić, pa doda kako su se svake noći oko njegove zgrade motali sumnjivi tipovi.
"Onda bih promatrao kakvi sve likovi dolaze, znao sam kad koji dolazi, počeli smo se i pozdravljati. Dao bih im duvan ako pitaju, cure su djelovale na rubu suicida jer su morale općiti sa starim gremlinima od 200 kila koji djeluju kao da se nisu oprali od 2001. kad su se zabili u tornjeve."
Kaže da se osjećao poput glumca u filmu.
"Bilo je nadrealno, osjećao sam se kao da sam undercover policajac u lošoj seriji. Jedanput su zalutali u moj stan pošto sam znao ne zaključati vrata ako bih išao do dućana koji je bio preko puta. Vraćam se sa štrucom kruha, dva lika sjede na mom kauču. Uputio sam ih gore ka muslimanki, tad sam i skužio tu debelu staricu koja je tobože rentala stan."
No, nakon nekog vremena, filmski doživljaj počeo mu je smetati.
"Uglavnom, dop****lo mi je nakon mjesec dana jer su počeli bučiti kad bi prolazili i odlazili. Opustili su se i klijentela se pogoršavala te sam ih napokon prijavio vlasniku. Postao sam druker, bilo je teško prihvatiti u što sam se pretvorio, on ih je izbacio sutra - izašlo je šest ljudi iz stana koje nikad nisam vidio."
A budući da im je "uništio" posao, dobio je i pasku od "susjeda".
"Baba mi je nešto dobacila pri izlasku, mislim da me je vlasnik drukao da sam druker. Ne znam arapski, ali sam je poslao isto u kurac. Otad se sve smirilo i mogao sam chillati večeri bez da se svako malo parkiraju čudni ljudi. Čak mi je i falio thrill, nema više čudnih ljudi u uličici u 3 ujutro, ali, c’est la vie."
Ako mislite da je ovo ekstrem, sljedeći korisnik tvrdi da bi bez problema mogao snimiti cijeli film - i iskreno, vjerujemo mu.
Iskustvo:
Zakopane mine u dvorištu
"Uf, odrastao sam u zaj**** susjedstvu, kontam da bih mogao film snimiti. Bilo je svega, ali možda baš najluđe kad je murija dovela susjeda doma da pokupi neke stvari, a on im izašao van s dvocjevkom i opalio (srećom bio je pre pijan da ih pogodi). Bio je i jedan isto što se napio kao kanta pa zakopao mine oko kuće i zaboravio gdje ih je zakopao pa mu je ekipa došla razminiravati dvorište..."
Dodao je i kako se sjeća i jednog narkomana, koji im je kao djeci održavao "lekcije".
"Bilo je stvarno svega, bio je jedan što nam je pokazivao kako se pravilno zveknuti u venu a da se ne sjebeš kao, hahahaha… i tako, baš ludilo od ulice."
Gasila požar koji ne postoji
Treća priča podsjeća na onu klasičnu: jedan roštilja, drugi gubi živce - ali uz dodatak psihijatrijskog zapleta.
"Imali smo ludu susjedu, i susjed ispod je pekao roštilj na balkonu, a ova bila šizofrenična i umislila da je susjed zapalio zgradu. Počela bacati kante vode po njegovom balkonu, ovaj pop****o i razbio joj vrata od stana jer je htio ući… čovjeku dop***ilo, stalno je bilo s njom nešto."
Cvilež u zgradi - ali ne pseći
U sljedećoj zgradi - Zagreb edition - očito je vladala posebna atmosfera. Kombinacija misterioznog cviljenja i glazbenog minimalizma.
"Prije par godina doselila sam ja sa sestrom u veću zgradu u Zagrebu. Kroz prvih par dana vidimo mi u haustoru starijeg lika i lik doslovno cvili. Pitale ga je li sve okej, on nas izignorirao i nastavio cviliti. I tako godinama bih ga viđala često i lik je stalno cvilio po haustoru… mislim da su se svi u zgradi navikli na njega, barem je bio bezopasan. U istoj zgradi je neki lik iz nekog stana cijelu noć glasno pjevao “oj dužine i širine, ekvator i paralele”. Ne tu pjesmu, nego samo taj dio na repeat do nekih 5 ujutro…"
Taoci iz prizemlja
Sljedeća priča kreće kao tipična jutarnja znatiželja s prozora - a završava poprilično mračno.
"Budi me jedno jutro rano neka graja ispred zgrade, dignem se, povirim kroz prozor i vidim ispred ulaza neku raščupanu stariju gospođu u spavaćici, djeluje dezorijentirano i kraj nje dvije žene i jedan lik, vidi se da joj pokušavaju nešto pomoći. Zaključujem da je možda stara i dementna i da se izgubila, vraćam se u krevet."
Djevojka kaže da je sutra saznala detalje jezivog slučaja.
"Kasnije kroz dan saznam da je mentalno bolesni sin držao staru mater zatvorenu u sobi mjesecima, nije izlazila ni na wc, dobivala hrane i vode tek toliko da ostane živa. To jutro je uspjela pobjeći, sin valjda zaboravio zaključati sobu. Bolesno što se sve događa iza zatvorenih vrata."
Podvođenje iza vrata
Za kraj, jedna “vojna zgrada” priča koja počinje s naizgled simpatičnim susjedom, a završava - pa, recimo da nitko nije očekivao takav obrat.
"Vojna zgrada u pitanju, mi studenti. Stan do nas živio susjed koji bi ponekad po stubištu hodao s puškom. Bio je ok lik, popričali bismo s njim ovako u prolazu. Nakon 2-3 godine suživota, došla nam je policija na vrata da budemo svjedoci dok se pretresa stan. Kad ono - ispalo da se u stanu podvodile cure, madraci po podu, čikovi gašeni po podu. Bila sam šokirana jer nije bilo nikakvih znakova. Zapravo nisam ni viđala ljude da ulaze u taj stan, a imali smo ono vanjsko stubište."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....