"Čini mi se da mi je sve sad taman. Navikla sam raditi od doma, imati ručak u normalnu uru, ne voziti po cijele dane djecu na sto strana.
Znaš da mi se sviđa ovaj 'lagano starinski život', u kojem se smirilo i stalo, kao da sam odahnula...", govori mi prijateljica s kojom ispijam kavu "na daleko", iz termosice s plaže, a ona je na svome zagrebačkom balkonu.
I točno je razumijem.
Daleko od toga da svi ne priželjkujemo onu opuštenost i komod susreta s kim god želimo i u broju u kojemu želimo, prisnih razgovora neopterećenih statističkim detaljima iz dnevnika i pitanjima poput: "brišeš li ti još uvijek cijelu ambalažu kad se vratiš iz dućana? Jesi čitala rezultate američkog istraživanja, ispada da se ipak teško može prenijeti preko konzerve pelata...?.
Zbog egzis...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....