Na onome mjestu sam gdje je vrelo otkuda iz kaverni povijesti i historijskih palimpsesta prema nama – teku suze! Jest: Venecija. Uznici su ovdje plakali zadnji put gledajući svjetlo dneva kroz rozetu na Mostu uzdaha (Ponte dei sospiri), odlazeći u utrobu tamnice otkuda se više živi vratiti neće. Dalmatinci su cmizdrili pod prešom mletačke štivale kad su nam duždevi providuri uzimali štof života i davali mjeru življenja. Giuseppe Verdi ronio je krokodilske suze – ali doslovce! – jer mu je venecijanska publika praizvedbe “Rigoletta” i “Traviate” učinila fijaskima. U Veneciji, ili zbog Venecije, oduvijek se – plakalo!
StoryEditorOCM
ŽivotNAŠ SURADNIK ZA KRAJ PUTEŠESTVIJA POSJETIO JE LEGENDARNI talijanski GRAD
U Veneciji, ili zbog Venecije, oduvijek se - plakalo
1. travnja 2011. - 21:52
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....