Vedrana Rudan, koja se posljednjih mjeseci suočava s teškom bolešću, na svom blogu je podijelila najnoviji tekst u kojem piše na pravu istinu o životu pred smrt.
Tekst prenosimo u cijelosti.
Jebote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica…
Pa dođeš doma. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvate oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto.
Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. “Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe.”
Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati, želim umrijeti, želim umrijeti, a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba thinkati pink…
Moj muž skače sa stolice, “naši” će ipak biti prvaci…
Kako će izgledati život u kući kad me ne bude?...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....