Australski umjetnik, koji se oduvijek predstavlja samo imenom Rob, proveo je dva tjedna u induciranoj komi nakon što mu se zdravstveno stanje naglo pogoršalo, a iskustvo koje je doživio dok je bio bez svijesti potpuno mu je promijenilo pogled na život. Prije toga, kaže, gotovo nikada nije razmišljao o tome postoji li nešto nakon smrti.
Sve je počelo nakon što je završio u bolnici zbog pankreatitisa. Tijekom liječenja stanje mu se dodatno pogoršalo, a liječnici su ga morali staviti u induciranu komu. Situacija je bila toliko ozbiljna da, prema njegovim riječima, liječnici nisu bili sigurni hoće li preživjeti noć. Dok je bio u komi, Rob kaže da je doživljavao neobične i vrlo stvarne prizore. Posebno mu se urezala slika velikog broda nalik trajektu koji tone, dok voda oko njega neprestano raste, a zatim se ponovno povlači, prenosi Unilad.
"Sjećam se da sam bio na brodu, velikom brodu, poput velikog trajekta ili nečeg sličnog. Voda je stalno rasla. Brod je tonuo, a voda se podizala", prisjetio se.
Nakon buđenja je počeo tumačiti rast vode koji je doživljavao u komi kao trenutke u kojima se približavao smrti, a njezino povlačenje kao znak da mu se stanje popravlja. Naglasio je, međutim, da u takvom stanju nije imao osjećaj da je riječ o nečemu nestvarnom.
"Mislite da je to vaša stvarnost", kaže.
Rob se na kraju oporavio, no dva tjedna provedena u komi ostavila su na njega dubok trag. Kaže da ga iskustvo nije dovelo do nekog velikog životnog otkrića, nego do nečeg mnogo jednostavnijeg: prestao se toliko opterećivati svakodnevnim problemima.
"Skoro sam umro i, umjesto da doživim neko duboko i veliko prosvjetljenje, jednostavno sam se prestao živcirati oko svega. Računi? Koga briga. Promet? U redu je, mogu se nositi s tim. Ljudi? Koga briga što ljudi misle", ispričao je.
Danas, kaže, puno više primjećuje male stvari koje je prije uzimao zdravo za gotovo: mirise, prirodu, biljke, izmjenu godišnjih doba i sam osjećaj života.
"Puno više cijenim život. Nisu u pitanju velike stvari", rekao je.
Promijenio se odnos
"Više se ne bojim smrti. Čudno je, ali približavanje smrti može smanjiti strah od nje. Prihvatite je, prihvatite da ćemo svi umrijeti", kazao je.
Sjetio se i kako su liječnici, neposredno prije nego što je izgubio svijest, pitali trebaju li zvati njegovu suprugu da dođe, a Rob je, dezorijentiran i bolestan, odgovorio da ne trebaju jer je bila noć. Ipak su je pozvali. Rob se sjeća da joj je rekao da je voli, nju i djecu. Ona ga je zagrlila, poljubila i odgovorila da će se svakako vidjeti, makar "s druge strane".
I sad su mu njezine riječi vrlo simbolične.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....