Zavirili smo u skroviti splitski dom za umirovljenike: 'U raju smo nebeskom! Volila bi ovde i umrit, da me časne sestre obuču i da mi očenaše, ‘vako, stave'

Jedna po jedna, znatiželjno su izvirivale iz svojih soba, začuvši žamor u hodniku osvijetljenom lampicama na čijemu se kraju kroz otvorena vrata blagavaonice i dnevnoga boravka nazirala velika, raskošno ukrašena jelka.

Milica, Franka, Marija, Ivanica, Marta, Ivka, Mila, Luce, Eva i Zorka, ukupno deset korisnica dom za starije i nemoćne pri splitskom samostanu “Majke Divne” na Marjanskom putu, nisu navikle na posjete novinara, baš kao ni samozatajne redovnice Družbe kćeri Božje ljubavi, koje predano, 24 sata na dan, brinu o njima sve do trenutka prelaska u život vječni.

- Toliko se radilo na njemu... Svaki dan. Pogledaj ti to, kako je lip. Ma, moga bi bor i godinu dana stat ovako. Ali morat će ga skinit... - veselo nas dočekuje vitalna umirovljenica Marija (94) žustro grabeći...