Koronavirus, usprkos naivnim vjerovanjima, ne mijenja baš sve ljude nabolje.
Kao i svaka potencijalno smrtonosna situacija i istinska kriza, one dobre čini još boljima, a loše još sebičnijima i gorima. Podlaci su u jednakom broju i dalje među nama, samo pametnije raspoređeni.
Svjedoče tome ovih dana brojni primjeri – od stigmatizacija oboljelih po hrvatskim gradovima i selima, razmjena (tajnih) spiskova zaraženih putem Whatsappa i društvenih mreža, bezočnoga profiterstva na deficitarnim robama, lijekovima i maskama, pa preko provaljivanja u potresom oštećene i ispražnjene stanove u centru glavnoga grada i po zagrebačkoj okolici.
O istome govore i krađe automobila poslom zatrpanih liječnika u našim bolnicama, švercersko gomilanje zaliha za kasniju preprodaju, pa i baštini...