Kada te uhvati rat, tada te život kao divlja rijeka povede u nekontroliranom pravcu.
Branku Krešiću iz Mostara, tada šestogodišnjaku, donio je izbjeglištvo u garaži privatne kuće u malim Drašnicama, prekrasnom mjestašcu na Makarskoj rivijeri. U samo 20 kvadrata smjestili su se njegova mama i brat, tetka i njezino dvoje djece. Nakon devet mjeseci šest duša se preselilo u dvije derutne sobe nekadašnjeg drašničkog odmarališta "Plaža".
Branko, danas mu je 38 godina, sjeća se dalmatinskih nevera u kojima su razlupane škure iz izbjegličke sobe mlatile, vrištale, grmile, toliko da ih je mama čavlima zaustavljala od bijega s vjetrom. Za popravak nisu imali novca, kraj s krajem su sastavljali od humanitarne pomoći i onoga što im otac slao s ratišta.
I ..., rat je prošao,...