Više je teorija o dugoj vezi između pomoraca i naušnica. Pretpostavlja se da je zaštita od uroka, a ne kićenje, bio prvobitni razlog nošenja naušnice. Vjerovanje da naušnica štiti od uroka došlo je s Istoka, a britanski mornari naušnice su masovno počeli koristiti u doba Elizabete I.
Vjerovalo se da je probijeno uho najbolji način za poboljšanje i zaštitu vida. Rana sljepoća, kao posljedica direktnoga gledanja u sunce za potrebe navigacije, bila je jedno od najčešćih profesionalnih bolesti kod pomoraca toga doba.
Povezi za oko, čest modni detalj pomoraca toga doba, nisu se nosili da sakriju, kako se to često misli, oko oštećeno ili izgubljeno u tučnjavi ili borbi, nego gledanjem u sunce. Situacija se mijenja od 1595. kada je John Davis izmislio navigacijski instrument koji nije zahtijevao izravno gledanje u sunce.
Naušnice su pomorci koristili i kao zalog svoga dostojanstvenog pogreba. Bez obzira umro pomorac na moru ili kopnu, po nepisanom pravilu naušnica je bila honorar onome tko bi na sebe preuzeo sahranu pomorca.