Mišo Krstičević, aktualni gradonačelnik Ploča, kandidat je koalicije Rijeke pravde iz redova SDP-a u 10. izbornoj jedinici i četvrti je na listi. Ovom 37-godišnjaku Pločani su dva puta uzastopno povjerili mandat, a on je iznimno ponosan na sve što je, zajedno sa svojim timom, u sedam godina učinio za grad. Po struci je, inače, kirurg ortoped i za sve vrijeme dok je na dužnosti gradonačelnika nije napuštao posao u splitskom KBC-u. Kako će, u slučaju ulaska u parlament, pomiriti čak tri obaveze, zasad ne želi reći. Uopće, kaže, ne razmišlja o tome što će biti 17. travnja. Ipak priznaje da bi mu bilo teško odreći se liječničke struke. Ali nije ni član stranke od jučer, dapače. U SDP je ušao još kao 23-godišnjak.
Javnost ga je zapamtila i po tetovaži Che Guevare na ramenu, a ne preskače se napomenuti ni to da je sin proslavljenog bivšeg hajdukovca i trenera Miše Krstičevića. Kako je i sam igrao nogomet u trećeligaškom klubu, u karakter ima utetoviranu i sportsku disciplinu. Očigledno je takav prepoznat i u stranačkim redovima, pa nije slučajno da mu je dodijeljen i naporan rad u predizbornoj kampanji. Uz sve obaveze, i otac je šestomjesečne bebe, koja je, kaže, igrom slučaja već bila s njim i suprugom na predizbornim prosvjedima i skupovima.
Mislite li da ćete ući u Sabor? Kako komentirate predizborne ankete?
– Mišljenje građana u srijedu, 17. travnja, jedino je bitno. Ono što možemo vidjeti iz istraživanja jest da je trend za SDP pozitivan i da većina građana želi promjenu. Na nama je da ih do zadnjeg dana uvjerimo u ono što je i realnost. A zbilja jest da smo mi ta promjena koja može donijeti pravedno i uspješno društvo te da imamo snagu ovakav HDZ maknuti s vlasti. Previše je još rubnih mandata, D’Hondt je i igra sreće i zato je jako važno da svaki birač koji želi promjenu izađe na ove izbore.
Sve je više “vertikalne” političke dinamike između takozvanih elita i naroda
Mnogi analitičari očekuju izjednačen izborni rezultat između lijevo-centrističkog bloka i HDZ-a s desnim strankama. Jeste li u koaliciji Rijeke pravde spremni na takav razvoj događaja?
– Osobe na odgovornim pozicijama trebale bi uvijek imati barem A, B i C plan, tako da, neovisno o tome hoće li se dogoditi pat-pozicija koja bi značila nove izbore, na nju treba biti spreman.
U tom slučaju birači ljevice strepe da će stranke okupljene u Rijeke pravde koalirati s nekom od desnih stranaka. Ne samo da tada iz poslijeizbornog saveza ispada Možemo, nego bi se to moglo obiti o glavu i samom SDP-u?
– Na ove je izbore gotovo sva oporba krenula s antikorupcijskom propagandom s obzirom na to da je HDZ-ova kleptomanija dosegnula vrhunac. Ciljevi poput spašavanja demokracije, oslobađanja institucija, micanja HDZ-ovih šapa od javnog novca dominirali su u javnom prostoru. Sve oporbene stranke morat će se izjasniti, spašava li se HDZ ili društvo dobiva novu priliku. Unutar tog skupa stranaka, SDP će dobiti najveću podršku, a time i najveću odgovornost za ono što će se događati nakon izbora.
Jeste li u stranci uopće razgovarali o mogućnosti koaliranja s desnim strankama?
– Predsjednik stranke nikad nije stavio takve teme na dnevni red formalnih stranačkih tijela. Međutim, treba imati u vidu da politička topologija već odavno nije dvodimenzionalna, u spektru lijevo-desno. Sve je više “vertikalne” političke dinamike između takozvanih elita i naroda. Iz perspektive onih obespravljenih, onih dolje, pitanje je li netko od onih gore malo više lijevo ili desno čini se manje bitno. Ulaskom – ili povratkom – Zorana Milanovića u arenu ta vrsta dinamike postaje, čini mi se, još značajnija.
Pretpostavljam da ste kandidata za premijera prihvatili aklamacijom. Nisam sigurna da bi se tako dogodilo u slučaju koalicije s Domovinskim pokretom ili Mostom.
– Grbin često primjenjuje taktiku odgode raspravljanja o škakljivim temama, pa se na samom kraju procesa stvori situacija “uzmi ili ostavi”. Tada nema mogućnosti modeliranja odluke. Naravno da smo odluku koja trasira put ka izbornoj pobjedi aklamacijski prihvatili. Nadam se da suradnja SDP-a i neprirodnih partnera neće biti jedini način za društveno oslobođenje.
Lakše je transformirati SDP nego društvo bez SPD-a
Kako komentirate prigovore da SDP od respektabilne stranke ide putem HSLS-a?
– Tako se priča posljednjih 30 godina, to je promašena teza. Ljudi su skloni pozicionirati se u dva pola, a stare demokracije su upravo i primjer. SDP je ipak ostao stožerna lijeva stranka. Koliko je lijeva, a koliko u centru, puno bi se trebalo raspravljati, ali na toj smo poziciji ipak ostali i zato imamo takvu podršku birača. Iako smo u usporedbi s drugima avangarda, nije podrška građana plod naših dobrih i prepoznatih politika, nego više inercije ljudi. Ali to je stabilan politički kapital! Lakše je transformirati SDP nego društvo bez SPD-a. Da biste mijenjali, trebate imati neke mehanizme. Snažan SDP jedini je mehanizam promjene našeg društva i države.
U ovoj koaliciji SDP ima najjaču stranačku infrastrukturu i čini se da nosite najveći dio kampanje.
– Sigurno. Ostale “stranke” imaju malo ili ništa. Najbolje se to vidjelo kad smo Centru prepustili organizaciju prosvjeda u Splitu. Pozornica, razglas i 30 prosvjednika. Ostali su tamo došli zbog SDP-a.
Kako sad, nakon svih suprotnosti s vladajućima u Splitu, uspijevate funkcionirati u kampanji i jeste li zadovoljni pozicijom kandidata na listama?
– Funkcionira se koordiniranim distanciranjem. Ni s vremenskim odmakom ne vidim kratkoročne ni dugoročne beneficije za bolji rezultat i za SDP. Reakcija građana s kojima sam imao priliku razgovarati gotovo je bez iznimke neodobravajuća. Da je sastavni dio dogovora o predizbornoj suradnji SPD-a s nekom regionalnom političkom inicijativom na nacionalnim izborima to da ona poslije, u nekom razumnom razdoblju, blisko surađuje ili se udruži sa SPD-om i na toj lokalnoj ili regionalnoj razini, bila bi to druga pjesma. Ovako, pozitivno je što će građani preferencijskim glasanjem pokazati što misle o toj suradnji.
Neki smatraju da je Ivica Puljak prepoznatljiv i izvan Splita i da bi odbijanje koalicije s njim bilo pogrešno ako imate zajednički cilj, a to je rušenje HDZ-a.
– Svatko ima mišljenje, ali kad trebate donijeti važnu odluku, onda tražite nešto konkretnije od tuđeg mišljenja. Formacija kadrova pred nastup razlikuje dobre od loših, uspješne izbornike od neuspješnih. I Puljak i Čačić predstavnici su malih regionalnih stranaka, nekima više, nekima manje simpatični. SDP bi ostvario jednako dobar rezultat i bez njih. Sada su na SPD-ovu brodu, smatram da imamo isti cilj.
Prve dojmove o Che Guevari pokupio sam na ulici, kroz rock-glazbu i medije
Neki smatraju da ste odlukom da ne podržite Centar u Splitu “dali ruke” HDZ-u, te da je donedavni vam kolega Damir Barbir ispravno postupio s obzirom na to da ste dogovorili programsku koaliciju. Kako gledate na takav stav?
– HDZ je uvijek protiv jer im je opstrukcija jedini modus operandi kad nisu na vlasti. S druge, pak, strane, mi smo odlukom da ne glasamo za taj kredit branili javni interes u gradu. A Damir Barbir je bio član stranke, i bez stranke ne bi ni ušao u gradski parlament. Tijela stranke donijela su odluke, o tome se raspravljalo nadugo i naširoko, čak je konzultiran i vrh stranke da se izjasne o tom pitanju jer je izglasavanje kredita bilo bitna odluka. Barbir nije imao podršku vrha da digne ruku za taj kredit, dapače. Ne čude me teze o političkoj trgovini i korupciji. Pretrčao si. Sigurno ga je Puljak motivirao barem razgovorom. Željko Sabo bio je u zatvoru zbog razgovora. Ovdje nemamo dokaz za takvo što. Uostalom, mogao bih vam o tome kreditu puno reći i iz pozicije gradonačelnika. Iako Puljak nije prvi, a vjerojatno ni zadnji, po mojem sudu infrastrukturu koja nije nužna, i ne povećava izravno gradske prihode nakon realizacije, odgovorni gradonačelnik ne financira kreditom.
Koliko birači mogu imati povjerenje u buduću Vladu s tako raznorodnim strankama?
– Cilj je očuvati liberalnu demokraciju i vladavinu prava, i vidjet ćete da smo na tom putu svi uniformni.
Na ramenu imate tetovažu Che Guevare. Zar po tome ne pripadate više u Radničku frontu nego u SDP?
– Relativno mlad počeo sam se interesirati za politiku i društvo. Počelo je s reakcijom na nepravdu. Prve dojmove o Che Guevari pokupio sam na ulici, kroz rock-glazbu i medije. On je bio simbol otpora, promjene postojećeg stanja, revolucije i beskompromisne borbe. Kako je bio i dobar retoričar, jednom je rekao da svaki zid, koliko god bio jak, puca pod svojim pukotinama. Ali metode koje su se u njegovo vrijeme primjenjivale iz današnje su perspektive apsolutno neprihvatljive. Osim toga, lakše je biti revolucionar nego netko tko želi promjene i snažan zaokret društvenog funkcioniranja kroz institucionalni okvir. Revolucija je nasilni oblik promjena i nije prihvatljiva. Demokratski put je teži. Onaj kome je revolucija danas prihvatljiva nije dorastao situaciji. Danas vidimo da je neoliberalni koncept bajka koja ima loše ishode, nehumani sustav koji u prvi red stavlja interese kapitala podgrijane ljudskom pohlepom, a sve drugo dehumanizira.
Otprilike to govore i u RF-u, a izbačeni su iz vaše koalicije, i to na zahtjev liberalno-centrističkih strančica? Je li to, po vašem mišljenju, u redu?
– Njih etiketiraju kao ekstremiste iako su oni čista izvorna ljevica. Zagovaraju humanije, pravednije društvo za većinu. Nažalost, ta većina danas ni u svijetu ni kod nas nema kohezivni faktor, a time nema ni utjecaj. Njima u RF-u, međutim, nije primarni cilj da upravljaju državom, nego da ukažu ljudima da je drugačije moguće. Oni neće preuzeti odgovornost za funkcioniranje i vođenje države kao SDP, ali su, po mojem sudu, izuzetno bitni za ravnotežu u političkim odnosima. Komunikacijski znaju biti neoprezni. Kroz povijest, stranke poput RF-a uvijek su dolazile u parlament vezane uz centrističke i trećeputaške opcije, ali kad bi se formirala vlada, oni bi, da bi zaštitili svoj identitet, postali oporba.
Što se tiče njihova odlaska iz koalicije, centristički blok nije bio voljan surađivati s RF-om. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali smatram da su koalicije stvorene tamo gdje se uspjelo pomiriti zahtjeve za pozicijama na listama manjih stranaka i spremnost SPD-a da im udovolji.
Stalno se vrtimo oko antikorupcijske agende i ovi su izbori pretvoreni u referendum protiv HDZ-a. Uistinu mislim da je to ključno za očuvanje građanskog društva, ali stati na tome nikako ne može biti opcija. Nadam se da će RF i dalje biti parlamentarna stranka, jer nakon što s leđa zbacimo okove HDZ-a, oni su opcija s kojom bez fige u džepu možeš graditi bolje društvo za većinu.
Privatizacija svega, deregulacija, stvaranje minimalne države više nagriza naše društvo od korupcije, koja je samo simptom ove bolesti.
Kao gradonačelnik već sedam godina radim bez primanja
Kako gledate na sve veću privatizaciju zdravstva?
– Negdje treba staviti crtu, a po mojem mišljenju, opravdano je tražiti da dugoročno zdravstvo ne bude sustav koji nekome kreira profit. Liječnicima treba osigurati plaće i ne možemo reći da nemaju pravo tražiti adekvatne plaće, ali te plaće trebaju zaraditi u javnim ustanovama. Vidjeli smo za vrijeme pandemije kako ljudi imaju pozitivan stav prema javnom zdravstvu kad su izlazili na balkone i pozdravljali zdravstvene radnike. Pustili smo slobodno tržište koje stvara odnose natjecanja, kompeticije među pojedincima, u doslovno svaki kutak. Ne moramo i u zdravstvo, neka to ostane prostor za solidarnost među ljudima.
Nije poanta niti problem kad netko za svoj rad dobije naknadu. Ali ne mogu prihvatiti da se ostvaruje višak vrijednosti i ne znam koliki profit od zdravstvene usluge. Postoji koncept takozvanog društvenog poduzetništva i neprofitnog rada. Ako netko želi zaraditi pristojnu plaću nadopunjavajući ponekad nedovoljne kapacitete javnog zdravstva radeći privatno, ali s otvorenim knjigama, da svi znamo da mu profit nije više od, recimo, pet posto – u redu.
Međutim, da se na zdravlju, odnosno bolesti, zarađuju golemi profiti, koji se onda koriste za ucjenu javne politike – ne dolazi u obzir!
Radite li i vi privatno, kao mnogi drugi liječnici?
– Ja ne radim jer nemam vremena, a ne jer to ne odobravam, pod uvjetom da se znaju pravila. Izvan bolnice radim za opće dobro i kao gradonačelnik već sedam godina radim bez primanja, a trošim vrijeme i znatan dio novca. Putujem non-stop, vozim tamo-amo, na relaciji Ploče – Split. Pohabao sam već dva auta.
Svoja? Zar nemate službeno vozilo?
– Auto postoji, ali ne koristim ga za to. Ne vidim to kao problem, međutim, problemom smatram to što su političari u Hrvatskoj generalno potplaćeni. Još gore je od toga da u javnosti prevladava mišljenje da bi ih trebalo platiti i manje. Izvrsna podloga za degradaciju sustava i negativnu selekciju kadrova. Plaće nikakve, a ogromna odgovornost. Evo, gledam mojeg zamjenika u Pločama, on po zakonu ima najveću dopuštenu naknadu, koja iznosi oko 1500 eura. A taj čovjek radi od nula do 24 i tako sedam godina. Vjerojatno je jedan od najkvalitetnijih dužnosnika, koji je za Ploče napravio neopisivo bitne i pozitivne stvari. Moraš biti lud da to radiš, a odgovoran si i da pokupiš kamenje kad kiša pada ili, ne znam, da oborinska odvodnja funkcionira. I realno, od tolike plaće obitelj samo preživljava, ne živi. Potplaćenost političara upravo je prvi korak ka korupciji. U mojem sustavu je, primjerice, sramota da ministar zdravstva ima manju plaću od svakog bolničkog specijalista. Potfinanciranje ljudi prvi je korak destrukcije javnog sustava.