Ovo je prava istina o raskolu Mosta: ‘Ne radi se uopće o Miletiću, Mariji je bilo bitno da Petrov ne bude na listi...‘

U TNT intervjuu tjedna na N1 televiziji gost je bio profesor filozofije Marko Vučetić, koji je razgovarao o etičnosti, odnosno o njenom nedostatku u hrvatskoj politici. Zanimljivu analizu dao je i o raskolu u Mostu, u kojem je i sam nekad bio kao nezavisni zastupnik.  

Na pitanje novinarke i urednice TNT-a Nataše Božić Šarić o tome ako se prije izbora govori jedno, a poslije izbora drugo, ako se prije izbora visoko dižu tenzije, a poslije se spušta lopta, je li to prevara birača ili je to legitimno umijeće usklađivanje interesa u politici, odgovorio je:  

"Na izborima imamo priliku, kad vidimo rezultate, vidjeti i lice prosječnog hrvatskog čovjeka. Hrvatski birač nije prevaren jer on je upravo ono što mi nakon izbora vidimo. On je i Peđa Grbin i Božo Petrov, Zoran Milanović i Andrej Plenković i Milorad Pupovac. Na ovim smo rezultatima vidjeli da je s pozicije etičnosti došlo do jednog pomaka, odnosno urušavanja vrijednosne norme. Nalazimo se sad u stanju koje je Camus nazvao stanje bande. Od nas se traži da budemo pripadnici bande, da podržavamo bandu i da toj bandi budemo pokorni i lojalni, a ta banda onda može davati iskaze koje god hoće prije kampanje, a poslije od tih iskaza odustajati. Preporučio bih biračima koji još uvijek njeguju iluziju da su umna i moralna bića da u idućim kampanjama slušaju što političari kažu i da je to sigurno ono što će nakon rezultata izbora biti odbačeno. Jer ono što su rekli - od toga će odustati. Nama nije dan program koji će biti ostvaren, nego ono što neće biti ostvareno, što će biti prvo pregaženo".

Jure Miskovic/Cropix

Što bi bila prevara birača? Lice Ivana Penave, Andreja Plenkovića, Peđe Grbina prije izbora je bilo jedno, a poslije izbora neka druga maska. Je li to zaista prosječni birač mogao pretpostaviti?

Hrvatska je nastala zahvaljujući konvertitskom umu Franje Tuđmana, koji je imao nekoliko faza u svom životu. Imao je fazu ljudsku - tada je bio Titov čovjek. Imao je fazu nekakvog pobunjenog heroja protiv jugoslavenstva jer u tom jugoslavenstvu nije ostvario ono što je naumio. Tad je prošao kroz hrvatsko proljeće i bio je stradalnik, ali ne glavni, i nakon toga je pretvoren u mitsko nacionalističko božanstvo.

Tuđman se i sad drži i smatra bogom koji je stvorio hrvatskog čovjeka. I dokle god nam je Tuđman polazišna točka, a on je polazna točka i Zoranu Milanoviću, nažalost, i svoj desnici, ali i ovoj našoj ljevici, koja smatra da HDZ ne treba uništiti, dekonstruirati i odbaciti kao glavnog nositelja ovog konvertitstva, nego smatraju da HDZ treba odmoriti. Dokle god se stranka koja predstavlja ovo konvertitstvo šalje na ladanje ili upravljanje ovom državom, ovoj državi nema pomoći. Normalno da u konvertitstvu imamo više lica i više lica imaju birači i više lica imaju političari.

Jure Miskovic/Cropix

Biračima ne smeta korupcija?

Ne, birači to žele. Borba protiv korupcije je nešto što je suicidalno upravo zato što su hrvatski građani korumpirani, hrvatski birači su korumpirani. Njima korupcija odgovara. Ono što bismo mi trebali je da napokon dođe netko tko će biti u stanju kultivirati korupciju - da ta korupcija bude više ljudska i da se nađemo na putu ozdravljenja. Ove parole protiv velikih riječi, protiv velikih katastrofa jednostavno ne odgovaraju našem stanju stvari.

Zašto građanima korupcija odgovara?

Kad na nešto pristajemo, to znači da nam to ipak odgovara. Odgovara nam jer ne znamo ni za što bolje. Da je netko u ovih 30-ak godina hrvatske samostalnosti ponudio istinski antikoruptivni model, onda bismo mi znali za nešto bolje. Budući da nas nitko nije uveo u novu zemlju, zemlju bez korupcije, mi smo osuđeni na korupciju. Od zapošljavanja do rješavanja operativnih zahtjeva, vađenja osobne iskaznice, uvijek tražimo koga ćemo nazvati i kojom prečicom ćemo to ostvariti.

Na primjeru pokojnog kolege Vlade Matijanića pokazalo se da je to doslovno egzistencijalno pitanje. Nepristanak na korupciju može te koštati života.

Na njegovom primjeru smo vidjeli pojedinca koji drži do onoga što govori. Nije imao više lica, imao je jedno lice koje se veže uz njegovo ime i vrijednosti koje je profesionalno, osobno i javno zastupao. Budući da se nije predstavio u ovom drugom, koruptivnom licu, kao novinar koji bi mogao nešto napraviti, on danas nije na životu. On je od koruptivnih struktura izložen smrti, a da je pristao na to da pokaže dominaciju, odnosno da korumpira sebe i svoj život, on bi danas bio na životu.

Kako komentirate potez Marije Selak Raspudić koja se razišla s Mostom i koja se odrekla vrlo izglednog mandata u Bruxellesu?

Kad je riječ o odricanju, čovjek se odriče onoga što sada ima, a ne onoga što je moguće. Dovoljno dobro poznajem Most. Sadašnji Most se podijelio ne zbog vrijednosnih pitanja, jer je Marija Selak Raspudić zastupala različite stavove vezano za abortus, od ovog zadnjeg, da je to pravo žene, do onog prethodnog, da je to jako komplicirano, do toga da život treba zaštititi od začeća pa do prirodne smrti, ovisno o kontekstu u kojem se našla.

Budući da se ona sada našla u kontekstu da neće završiti u Europskom parlamentu jer joj je obećano da će ona nositi listu, ali da na toj listi neće biti svi mostovci. Njoj je bilo bitno ne da ne bude Marin Miletić, nego da ne bude Božo Petrov. Jer u jednoj političkoj strukturi koja odgovara sekti vođa sekte uvijek preferencijalno dobiva najveći broj glasova.

Kad je Marija Selak shvatila da će Božo biti na listi, oni su kao figuru koja će poslužiti kao mamac neistine za javnost pustili ovog našeg nekrofilnog erotomana Marina Miletića, koji je u javnom smislu jako podatan da skrene interes javnosti i zbog toga su se prikrili, a Marija Selak je ovim potezom, koji je naivan, ali za hrvatsko društvo još uvijek visok, spremila jednu dobru osvetu i Boži Petrovu i Mostu jer najvjerojatnije mostovci neće osvojiti taj mandat.

Ranko Suvar/Cropix

Da se sutra moraju ponoviti izbori, bi li bilo kojoj od ovih političkih grupacija koje sad sudjeluju u pregovorima birači prigovorili?

Ne, oni bi ponovili isti diskurs, isti sadržaj, iste rečenice, samo bi ih provukli kroz stanje očaja. I te rečenice bi djelovale snažnije, ali bi poruke bile potpuno iste i rezultati bi za njih bili nešto bolji. HDZ bi ostvario nekoliko mandata više, ali HDZ ima ograničenje koje se zove samoozljeđivanje Zorana Milanovića. Zoran Milanović se na poziciji predsjednika samoozlijedio, a time što nije bio u stanju u potpunosti se žrtvovati, napustiti poziciju i pokušati stvoriti jednu anti-HDZ većinu, vladu nacionalnog spasa, što god to značilo, ja uistinu ne znam što bi to značilo.

Ali Plenković sada nema hrabrosti izazvati nove izbore jer ne zna što će Milanović odlučiti i na koji način će upravljati do novih izbora iako bi HDZ na tim izborima profitirao, a profitirao bi i Domovinski pokret jer birači Domovinskog pokreta žele samo da je što manje Srba u Hrvatskoj. Kad oni kažu da nisu protiv Srba, nego da su protiv SDSS-a, to je laž zbog toga što su taj SDSS izabrali Srbi kao Srbi u Hrvatskoj. Oni su za SDSS glasali zbog toga što su Srbi, a ne zbog toga što su hrvatski građani. Tako da biračima Domovinskog pokreta time što su oni protiv Srba i SDSS-a i time što žele kroatizirati hrvatsko društvo, oni bi zasigurno rasli.

SDP je u takvom nedefiniranom stanju bez ikakvih kriterija, to je opcija koja pristaje na sve, pa bi najvjerojatnije dobili isti broj mandata. Oni koji bi padali, vjerojatno Možemo i Most. U konačnici, ništa se bitno ne bi promijenilo. Za Možemo mi je neobično što su se radovali porazu. Oni su izgubili u kvalitativnom smislu jer nisu pobjednici, ali su kvantitativno dobili. Dobili su nekoliko mandata više, pa im je matematika poraza nešto što im izaziva oduševljenje.

Može li vlada HDZ-a i Domovinskog pokreta, ako se sastavi, biti istovremeno globalistička i antiglobalistička?

Domovinski pokret nije antiglobalistička stranka. To je stranka koja je nastala od odbačene, neposlušne i nedovoljno odgojene HDZ-ove djece. I oni se sada pošto-poto žele osvetiti roditeljima, ali žele biti vjerni djedu, a djed je Franjo Tuđman. Kada je riječ o desnici, ne znam zbog čega se smatra da desnica nije globalistička. Oni te svoje pozicije globaliziraju. Ako imamo agendu Europe, u kojoj su sudjelovali i mostovci, Nino Raspudić i Nikola Grmoja, bio je tu i Ilčić i Željka Markić. 

Riječ je o globalizaciji njihovih ideja. Vidjeli ste kako su krotki kada je riječ o talijanskim ili mađarskim prisezanjima za hrvatskim teritorijem. To nije ništa neglobalističko. Oni samo pripadaju drugom spektru globalizacije i žele globalizirati nekakve druge sadržaje, a ti sadržaji sigurno nisu suverenizam hrvatske države, jer suverenizam hrvatske države se ostvaruje time da su svi građani uključeni u upravljanje ovom državom i da bi najjače biće u Hrvatskoj trebao biti pojedinačni hrvatski građanin. Mi tako nešto sada nemamo.

Andrej Plenković je po mom sudu, nakon Račana, najuspješniji socijaldemokratski premijer, koji ima taj socijaldemokratski sentiment, ali nema nikakvu osjetljivost prema korupciji i bez ikakvih problema provodi desnu korupciju, a HDZ mu služi isključivo kao jedna podloga za razvoj narcističkih crta ličnosti. Kod Andreja Plenkovića imamo sve i svašta, njemu je najbitnije ostati na vlasti, a vlast koja će ga odvući udesno bi samo rezultirala njegovim bržim debljanjem i starenjem - ničim više.

S etičkih pozicija teška je situacija Andreja Plenkovića. U pregovorima je s  Domovinskim pokretom, a do jučer je gradio priču i narativ, on to smatra, da su to ljudi koji njega nazivaju izdajnikom, koji ga smatraju glavnim problemom ove države zbog niza razloga. I dodatno, to su ljudi, smatra, koji su na njega nahuškali čovjeka koji je pucao na Markovom trgu. Što znači s te etičke pozicije pristati na suradnju s tim istim ljudima?

To znači očitovati sebe kao biće koje nema nikakve veze s moralnim normama. Jer taj čovjek koji je pucao na njega je čovjek koji se nalazi unutar grupacije s kojom on sada pregovara da ta grupacija puca na sve građane. To oružje će biti drugačije. To oružje se sada zove ostvarivanje domovinskog duha. Ako Plenković pristane na to, onda je postao negacija svega onoga što je dosad bio i svega onoga što želi biti.

On je, nedvojbeno, zaštitnik ove korupcije, ali i tu stvari treba razumjeti. HDZ je po naravi koruptivna struktura i njemu svi valovi koji dolaze, svi ministri koji dolaze, velika je vjerojatnost da će među njima većina ipak biti koruptivna. I on nema mogućnosti birati nešto drugo i zbog toga ja njega promatram s ove etičke razine kao neprihvatljivog i nemoralnog premijera, koji uspješno provodi politike, ali te politike provodi na nemoralan način.

Damir Krajac/Cropix

Zato što mu vrijednost ništa ne znači, znači mu samo njegov politički opstanak. Ako vizualno promatramo, na razini estetike, a ne etike - ako vidite Andreja Plenkovića i Penavu i Hasanbegovića u vladi, izaziva li ta vlada ikakvo povjerenje i tko je tu gubitnik? Gubitnik je Plenković.

Pobjednik nema potrebu verbalizirati svoju pobjedu. Dovoljno je da se pohvali. Kad se Plenković pojavi pred javnosti, neovisno o tome tko javnost predstavlja, ima potrebu neprestano naglašavati da je pobjednik i da mu treba čestitati. To pobjednik ne čini. Da je pobjednik, ne bi tražio od javnosti da se javnost uvjeri u to da je on pobijedio. On je izgubio.

Dokle god pregovara s Domovinskim pokretom, on pregovara s domovinskim duhom koji je za njega zloduh, koji za njega predstavlja onaj krajnji poraz. On je ipak radio na ratifikaciji Istanbulske konvencije, usprkos otporima unutar vlastite stranke. On je ojačao poziciju ugroženih manjinskih skupina. On i sad zna da ne smije odustati od manjina i to neprestano govori, on zna što bi trebalo.

Što znači za Hrvatsku treći mandat HDZ-a, pogotovo u kombinaciji koja je do jučer bila nezamisliva?

To je za Hrvatsku dodatno pojačavanje stanja bezizglednosti. Kad je neka struktura u nekom području dugo na vlasti, ona sama po sebi razvija mogućnost da se razvije u nešto koruptivno. Kad je HDZ tri mandata, ovo bi se prvi put dogodilo, da tri mandata zaredom upravlja Hrvatskom, a stvorili su sve preduvjete da taj treći mandat bude mandat čišćenja koruptivnih radnji prethodnih mandata, onda će se Hrvatska svesti na ono što se u političkoj teoriji odnosno filozofiji politike naziva prirodno stanje, stanje bez države. Snalazit ćemo se kako znamo i umijemo.

Je li Zoran Milanović svojom akcijom doprinio stvaranju takvog stanja?

Zoran Milanović je nedvojbeno prekršio Ustav, ali on nije prekršio Ustav koji dosad nije bio pogažen. On je već prekršeni i pogaženi Ustav pretvorio u nešto što će dodatno iskoristiti. Uzmimo u obzir samo da je Ustavni sud donio nekakvu odluku o "za dom spremni", a nakon toga je Plenković imenovao povjerenstvo koje će prosuditi ipak kad je to prihvatljivo.

Prema Ustavnom sudu se jednostavno tako ne postupa. Ja sam ironijski zagovornik da, ako želimo imati poziciju Ustavnog suda koji će biti branitelj Ustava, onda bi predsjedniku Ustavnog suda trebalo dati ovlasti vrhovnog vojnog zapovjednika. Pa kada netko ne posluša Ustavni sud, da predsjednik Ustavnog suda na njega uputi vojsku.

Bi li bilo etično da Zoran Milanović podnese ostavku?

Zoran Milanović je propustio dati ostavku. On je trebao dati ostavku onda kad je najavio da će biti mandatar buduće vlade i, da je učinio, taj čin samožrtvovanja u ovako jednom poluplemenskom društvu, on bi sad vjerojatno bio mandatar i najvjerojatnije bi on sad pregovarao s Penavom i ostalom desnicom jer je riječ o tome da bi se formirala vlada nacionalnog spasa, nešto u što ja ne vjerujem.

Budući da nije podnio ostavku tad, on je sigurno sad neće podnijeti. Iako bi mnogi trebali podnijeti ostavku nakon izbora. U ovim izborima možda prvi put nemamo nekoga tko je na izborima pobijedio i tko će nakon izbora pobijediti. Ako se sad formira vlada HDZ-a i DP-a, onda je Plenković gubitnik. Ako bi se slučajno formirala ova vlada u kojoj nitko ni s kim neće, a to je anti-HDZ vlada, onda bi svi oni koji su to napravili bili gubitnici. Mi sad gledamo tko će biti poslijeizborni gubitnik.

Bi li bilo etično da Zoran Milanović sada podnese ostavku? S obzirom na to da njegov plan nije dobio potporu. On trenutno sjedi na poziciji onoga tko treba dodijeliti mandat. Može li mu itko vjerovati da će u tome biti neovisan?

Zoran Milanović, ako se mene pita, trebao bi podnijeti ostavku i taj čin bi se doživio kao duboko moralni čin. Jer ga nitko ne bi sprječavao da se nakon toga kandidira za sljedeći mandat. Da podnese ostavku, on bi vjerojatno opet bio izabran za predsjednika i time ne bi ništa izgubio. Šanse će mu biti svakako manje. Tim više ako bude ova desna vlada, koja odgovara i drugoj polovici njegovog mandata, jer je on također malo skrenuo udesno. Mislim da bi ostavkom on mogao kontrolirati to poniženje ako mu Plenković dođe na Pantovčak i on mu da mandat za sastavljanje vlade. To je vizualno i političko poniženje Milanovića.

Jesu li etični pokušaji SDP-a da nakon ovog izbornog rezultata pokuša sastaviti tu vladu u kojoj bi možda bio i DP?

Kad promatram sadašnji SDP, sjetim se filozofskog problema postoje li tuđi umovi. Možemo li mi uopće dokazati da osim našeg uma postoji još neki um? Kad gledam što SDP radi, čini mi se da je to pitanje opravdano. Ne mogu shvatiti koje su njihove pozicije i zbog čega su se potpuno pretvorili u konzervativnu stranku.

Oni su po svim parametrima konzervativna stranka, ne socijaldemokratska stranka. I jedini tko je profitirao od ovog Milanovićevog samoozljeđivanja je upravo SDP. On je omogućio rast SDP-u, a SDP nije uspio usmjeriti taj rast prema sebi, nego je dopustio da te Milanovićeve poruke - glasajte za sve osim za HDZ - uistinu budu da birači glasaju za sve osim za HDZ jer, ako SDP smatra da promjena dolazi po desnici, onda nam takva socijaldemokracija ne treba - kazao je Marko Vučetić na N1 televiziji.