'Dijete nije svjesno negativnih posljedica sjedilačkog načina života': pretilost kod školaraca sve je veći problem, donosi i brojne opasnosti

Počela je školska godina, roditeljima se u glavi vrte pitanja koji sport upisati, trebaju li djeca i koliko trenirati. O tome smo razgovarali s poznatim splitskim trenerom, prof. dr. sc. Marijem Tomljanovićem s Kineziološkog fakulteta u Splitu, koji je nositelj kolegija na usmjerenju Kondicijska priprema sportaša, usmjerenju Osobni trener i kolegija Vodstvo i podučavanje u sportu.

Pretilost je sve veći problem i to već u predškolskim ustanovama. Kako bi po vašem mišljenju trebalo riješiti taj problem?
- Pretilost u djece već u predškolskim ustanovama je problem sve manje fizičke aktivnosti, unosa visoko kalorične hrane (slatkiša, brze hrane...) neposredno prije ili poslije obroka te vremena provedenog kod kuće. Taj problem najefikasnije mogu riješiti predškolske ustanove na način da ispune taj boravak djece u ustanovi sa što je više moguće aktivnosti u vidu zabavnih i edukativnih igara koja zahtijevaju fizičku aktivnost djeteta. Poznato je da djeca učenjem novih motoričkih vještina istodobno razvijaju i inteligenciju, stoga takva vrsta aktivnosti može biti od višestruke koristi.

Koliko neaktivnosti djece kumuju mobiteli i razne igrice?
- Kompjutorske igrice, mobiteli, tableti i svi oblici tehnoloških zabava djece su ujedno i najveći razlog neaktivnosti djece. Djeci je najbitnija zabava i igranje, tj. okupacija nečim zanimljivim, a moderna tehnologija većinom to pruža u obliku u kojem djeca ništa ne rade nego samo promatraju što se događa na ekranu. Većinom su u sjedećem ili ležećem položaju s pognutim vratom i u tom položaju provode dosta vremena pa posljedično imaju problema s posturom i nerijetko s bolnim sindromima u vratu, ramenima i kralježnici.

Kolika je odgovornost roditelja?
- Odgovornost roditelja je najveća. Dijete nije svjesno svih negativnih posljedica sjedilačkog načina života. Roditelji ga moraju stalno poticati na igru, kreativnost i zabavu kako bi djetetu usadili zdrave životne navike i pozitivan pogled na svijet. Djeca su „kopije“ svojih roditelja, odnosno utjecajnih osoba iz svog okruženja. Ako sami ne dajemo dovoljno dobar primjer, ne možemo očekivati da će djeca biti nešto drukčija. Oni nemaju sposobnost razlučivanja onoga što je dobro za njih od onoga što je ugodno za njih. Na edukatorima je da educiraju roditelje, pa i samu djecu na primjeren način. Kao što se primjerice u vrtićima uči djecu o Gric i Grecu, pokušavajući ih naučiti dobroj oralnoj higijeni, na sličan način bi trebalo pristupiti djeci u edukaciji o važnosti tjelovježbe i kvalitetne prehrane za njihovo zdravlje. Smatram da su roditelji ključan faktor u prevenciji pretilosti.

Ide školska godina, kada dijete upisati na neki sport?
- Ne postoji idealno vrijeme za upis u neki sport, to vrijeme je odmah sada. Bilo koji oblik sporta, rekreacije ili vježbanja održava fizičko i psihosocijalno zdravlje pojedinca. U sportu je naglašena kompetitivnost koja će u pozitivnom obliku uvijek tjerati dijete da da onaj podražaj više. Različita su mišljenja stručnjaka kada je potrebno dijete upisati u neki određeni sport. Pojedini klubovi provode sportske programe za djecu već od četvrte godine života. Nikad nije rano i nikad nije kasno. Generalna je preporuka da dijete do puberteta proba što veći broj sportskih aktivnosti i da se izbjegava specijalizacija u nekom određenom sportu. 


Koji sport za koji uzrast preferirate?
- Generalno ne postoji specifičan sport za pojedini uzrast jer u najmlađim kategorijama bilo kojeg sporta bi se prvo trebala razvijati opća motorička znanja kao što su hodanje, trčanje, skakanje i slično, a specifični dio sporta se daje na kraju treninga da se djeca zabave i nadmeću.

Treba li u škole, primjerice, kao u nekim drugim zemljama, uvesti svakodnevnu tjelovježbu?
- Svakako sam mišljenja da bi u škole trebalo uvesti svakodnevnu tjelovježbu. Brojne su prednosti za zdravlje djeteta kako fizičko tako i socijalno pa i psihološko jer djeca ne vole monotoniju od 4,5,6 sati sjedenja u klupama.

Što mislite o roditeljima koji, iako im djeca nisu primjerice talenti u tenisu ili nogometu, tjeraju ih na naporne treninge, viču na njih i vode ih po turnirima iako se zna da od njih nikad neće biti ništa u tom sportskom smislu?
- U mlađim dobnim kategorijama ne predviđa se uspješnost djeteta u tom sportu jer put do uspješnosti je predug i prekompleksan da bi na temelju njegovih trenutačnih sposobnosti mogli predvidjeti išta. Uvijek se može dogoditi neka ozljeda, zasićenost ili životno preusmjerenje koje može pojedinca odmaknuti od sporta. Najbitnije je da dijete uživa u sportu i da radi ono što voli to je najveća motivacija za njega. Forsiranje djeteta na sport i treniranje će kad-tad imati negativne posljedice u nekoj od sfera njegova života. Mislim na odnose u obitelji ili na psihičko stanje djeteta koje cijeli život radi ono što ne voli. Dosta roditelja žele kroz svoju djecu ostvariti neke svoje neostvarene ambicije, tj. vide sport kao rješenje svojih problema.

Izgleda da skoro svako malo treba ponavljati prednosti bavljenja sportom u mlađoj dobi, pa evo u kratkim crtama ih ponovite?
- Prednosti bavljenja sportom u mlađoj dobi su mnogostruki. Rekao bih da ni sam ne znam koliko ih je jer ulaze u sve sfere društvenog života djeteta, zdravstvenog statusa, socijalnog statusa, oblikovanja ličnosti i građenja osobnosti djeteta, a sve to kroz fizičku aktivnost. Svakako, važnost sporta stoji u stvaranju kvalitetnih radnih navika, učenju discipline i organizacije vlastitog vremena, učenju predanosti i poniznosti, socijalizaciji, učenju hijerarhije i poštivanju autoriteta, emocionalnom i fizičkom razvoju djece.

Koja je dobrobit za starije osobe?
- Dobrobit za starije osobe je ista kao i za dijete samo je omjer prioriteta drugačiji. Djetetu služi za razvoj, a starijim osobama za razbibrigu i usporavanje propadanja sposobnosti i vještina, a održavanje zdravlja i pozitivnog duha na visokoj razini.

Može li tjelovježba odgoditi starenje?
- Tjelovježba može i odgađa biološko “starenje” organizma iako ono kronološko ništa ne može spriječiti. Tijelo je jedini “stroj” koji se s većom količinom korištenja poboljšava. Naravno ako ne otiđemo u krajnost pa ga preopteretimo. Umjerenost u svemu je ključ zdravog i uspješnog života, pa tako i u tjelovježbi.

Evo svaki dan čitamo da tjelovježba smanjuje rizike od karcinoma, depresije, dijabetesa, ali ljudi nikako da se pokrenu. Koji je vaš savjet?
- Nažalost tek kad zagusti oko zdravlja ljudi se prisile na tjelovježbu kako bi ga povratili. Međutim, dokazano je da vježbanje potiče hormon sreće i dobrog raspoloženja serotonin i dopamin tako da je najbolja preporuka da ljudi krenu sa vježbanjem i budu jednostavno sretni.

Detaljan popis sportskih klubova u Splitu i okolici možete pronaći na novom portalu SLOBODNE AKTIVNOSTI.