Od Maestrala do zvijezde splitske kužine

Jedna je kuhala manistru, druga s petnaest godina pobjegla u Italiju: Nadalinu i Katu život je odveo na suprotne strane, ali nijedna nikada nije prestala čekati onu drugu.

Nadalina je jedna od onih žena koje prvo čujete, a tek potom ugledate. U kuhinji ne govori tiho, ne bira riječi i ne dopušta da joj se gosti, konobari ili nadređeni miješaju u posao. Za jedne je teška i tvrdoglava, za druge „gastro genije“. Ravnodušnih nema.

Iza njezine glasne pojave, oštre jezičine i gotovo ratničkog odnosa prema pravilima kuhanja krije se život u kojem joj vrlo malo toga bilo posluženo lako. Oca joj je odnio rat, majku rak, a Nadalinu i njezinu mlađu sestru Katu Karuberu socijalna služba odvela je u splitski dom Maestral. Nadalina ga naziva „domom za izgubljene“ i „domom za nađene“, mjestom za koje nijedno dijete ne može biti spremno, ali koje je nju pripremilo za život.

Prve kuharice i prve teće

U Maestralu je pronašla ono što je najviše nalikovalo sigurnosti: kuhinju, kuharice i svakodnevni red pripremanja obroka. Dok se izvan kuhinjskih vrata njezin život mijenjao bez njezina dopuštenja, ondje je svaka stvar imala svoje mjesto, a svaki sastojak svoju svrhu. Kuharice u domu bile su joj među najvažnijim osobama u djetinjstvu, a teće njezino prvo pravo radno okruženje. Kuhanje joj je dalo red u životu koji se prerano raspao i prostor u kojem sama određuje pravila.

Nakon Maestrala upisala je srednju kuharsku školu. Tijekom godina stvarala je ime, postala zvijezda kulinarskih emisija, a njezino se ime čak pojavljivalo i u križaljkama. Poznata je po jelima bez pomodnih prečaca, ali i po slasticama – rožadama, galetinama, mandulatima, tortama i krokantima zbog kojih se o Nadalini govori i izvan hotelskih kuhinja.

Njezina se jela pamte, ali pamti se i način na koji ih brani. Ne podnosi površnost, ulizivanje ni ljude koji o kuhanju odlučuju prema položaju, a ne znanju. Za Nadalinu recept nije preporuka, nego iskustvo generacija i pitanje kuharskog dostojanstva.

Jedna u kuhinju, druga na trajekt

Dok je Nadalina krenula u kuharsku školu, njena sestra Kate je izabrala posve drukčiji život. S petnaest godina ukrcala se na trajekt i otišla u Italiju. Tijekom sljedećih sedam godina sestre su se čule rijetko. Nadalina pamti svaki razgovor i gotovo svaku izgovorenu riječ. Jedna je vjerovala u rad, pravila i sigurnost doma, a druga u bijeg, novac i slobodu bez obzira na cijenu. Nadalina sestri nije oprostila laži, odlazak ni godine šutnje.

Nadalina je deset godina štedjela novac kako bi jednoga dana otvorila vlastiti restoran. Međutim, kada je obiteljska kuća njihove bake zbog nekoliko neplaćenih računa završila u rukama općine, promijenila je plan.

Svu je ušteđevinu potrošila kako bi otkupila malu kamenu kuću s dotrajalim škurama, obraslu dračom. Umjesto restorana dobila je kuću punu uspomena i još jedan teret prošlosti. Je li time spasila obiteljsku

djedovinu ili ponovno žrtvovala vlastiti život za one koji su otišli, ni sama ne zna. Sigurno je jedino da kuća nije pripadala samo njoj. Pripadala je i Kati.

Nadalina je drčna, bučna, topla, tvrdoglava i ranjena žena koja se najbolje liječi radeći ono što voli. Zna se izboriti sa šefovima, pravilima i čitavim svijetom, ali mnogo teže s jedinom osobom koju istodobno neizmjerno voli i kojoj ne zna oprostiti.

Njezina priča dio je jukebox mjuzikla „Galeb i ja“, prema libretu i u režiji Ivana Lea Leme, koji će premijerno biti izveden 5. rujna na Prokurativama. U ulozi Nadaline gledat ćete Anetu Gotovac, dok njezinu sestru Katu Karuberu glumi Ana Uršula Najev.