Uberom po Splitu, mislima u Saloni

Splitski taksist koji putnike vozi od aerodroma do grada, najradije bi ih odveo dvije tisuće godina unatrag. Njegovo ime je Val Morski i uvjeren je kako Split ne poznaje vlastitu povijest i kako se budućnost Dalmacije mora tražiti u antičkoj Saloni.

Na aplikaciji piše Val Morski. Zvanje: vozač Ubera. Područje rada: Split, okolica i sve destinacije do kojih je putnik spreman platiti vožnju. No sjednete li u njegov automobil, vrlo ćete brzo shvatiti da je prijevoz tek manji dio usluge.

Val vozi, čita Slobodnu Dalmaciju između dvije vožnje, prikuplja poznanstva i pamti ljude koji bi mu jednoga dana mogli zatrebati. O Splitu, turizmu, povijesti i Dalmaciji ima mišljenje koje će rado podijeliti s putnicima, bez obzira na to jesu li ga pitali. U gradu prepunom taksista Val je ipak posebna kategorija. On nije samo Dalmatinac, nego se smatra Salonitancem i potomkom stanovnika antičke metropole za koju vjeruje da joj povijest nikada nije odala dužno priznanje.

Valova povezanost sa Salonom nije nastala čitanjem turističkih brošura. Njegovi baka i djed bili su hipiji koji su sedamdesetih skvotirali među salonitanskim ruševinama, a njihovu su fascinaciju antičkim gradom naslijedili i Valovi roditelji. Dok su druge obitelji odlazile na izlete, njegova je među stupovima, sarkofazima i ostacima nekadašnje metropole organizirala prosvjede i performanse. Kada se planirala gradnja ceste koja je trebala proći preko dijela arheološkog prostora, Valovi su roditelji na kamene ostatke vješali transparente i upozoravali da se uznemiruju duše Salonitanaca.

U jednom od takvih prosvjeda sudjelovao je i Val, tada dvogodišnjak ili trogodišnjak. Članovi obitelji legli su u sarkofage kako bi dočekali novinare, geodete i građevinske strojeve te ih, glumeći duhove antičkih stanovnika, otjerali s nalazišta. Dan koji je trebao završiti kao još jedna obiteljska predstava pretvorio se u tragediju koja će trajno obilježiti Valov odnos prema Saloni, obitelji i neverama.

Dio djetinjstva proveo je uz baku, a kada se obitelj nije mogla brinuti o njemu, socijalna služba povremeno ga je smještala u dom. Baka je uvijek dolazila po njega, vraćala ga u svoj svijet i učila da Salona nije ruševina nego grad koji samo čeka ponovno buđenje. Umrla je dvije godine prije početka ove priče, a Val i danas govori o njoj kao o osobi koja je vidjela i razumjela stvari nedostupne drugima. Pokušate li Valu reći da je Salona samo arheološki lokalitet, dobit ćete predavanje koje će vjerojatno trajati dulje od vožnje.

Podsjetit će vas kako je bila metropola Jadrana, grad s desecima tisuća stanovnika, lukom, forumom, termama, mozaicima, elegantnim vilama, kazalištem i amfiteatrom. Objasnit će vam kako današnji gradovi žive od njezine povijesti, dok je ona sama ostavljena među prometnicama i zapuštenim parcelama. Val je uvjeren kako Dalmatinci nisu samo stanovnici zemljopisne regije nego nasljednici stare civilizacije s vlastitim karakterom, kulturom i pravom da sami određuju svoju budućnost. Njegove ideje katkad zvuče kao povijesno predavanje, katkad kao politički program, a katkad kao teorija koju je predugo razvijao sam sa sobom.

U njegovu svijetu ništa nije tek slučajnost. Kamen nije samo kamen, sarkofag nije samo arheološki predmet, a prezime Morski nije obična osobna iskaznica. Sve je dio veće priče o pripadnosti koju Val pokušava dokazati i sebi i drugima.

Čovjek koji poznaje pola grada

Vožnja Ubera omogućila mu je ono što mu najbolje ide: kretanje, razgovor i stvaranje poznanstava. Zna tko radi u bolnici, tko poznaje nekoga na sudu, čija je majka nekada pomogla njegovoj baki i kome je on jednom dao krv. Pamti usluge, obećanja i rečenice izgovorene u stilu: „Ako ti ikada nešto zatreba, samo se javi.“ Kada mu nešto postane važno, spreman je nazvati cijeli lanac poznanika sve dok ne dođe do osobe koja mu može pomoći.

Iako nema političku funkciju, velik novac ni osobit društveni položaj, vjeruje u mrežu ljudi koju je godinama gradio vozeći ih, slušajući i pamteći njihove priče. Ispod samouvjerenosti ipak se krije čovjek obilježen obiteljskim gubicima i potrebom da ponovno izgradi ono što je nestalo. Zato njegova opsesija Salonom nije samo politička ni povijesna. Ona je pokušaj vraćanja doma, obitelji i svijeta u kojem se nekoć osjećao sigurnim.

Dalmatinac s vlastitim konceptom Dalmacije

Val nema klasičnu političku karijeru, ali ima političke stavove, povijesne teorije i vlastitu viziju Dalmacije. Ne prihvaća je samo kao regiju lijepih plaža, apartmana i nekoliko ljetnih mjeseci dobre zarade. Smeta mu što se prostor prodaje, povijest pojednostavljuje, a gradovi prilagođavaju ljudima koji u njima borave tek nekoliko dana. Dok turiste svakodnevno vozi s aerodroma, istodobno ih smatra simbolom sustava koji je Dalmaciju pretvorio u kulisu za tuđi odmor.

U njegovu automobilu zato se lako prijeđe put od pitanja o vremenu do rasprave o turizmu, identitetu, Salonitancima i povijesnim nepravdama. Putnik možda neće prihvatiti nijedan njegov zaključak, ali će iz vozila sigurno izaći s više informacija nego što ih je imao pri ulasku.

Ispod velikih riječi i neobičnih teorija nalazi se čovjek koji želi da ga se shvati ozbiljno. Val ne želi biti samo vozač koji druge dovodi na njihova odredišta. Želi vjerovati kako i sam nekamo ide, prema ideji Dalmacije kakva bi, po njegovu uvjerenju, trebala biti. Koliko su njegove zamisli bezazlene, koliko ozbiljne i kamo bi ga mogle odvesti, nećemo otkrivati.

Val Morski jedan je od likova jukebox mjuzikla „Galeb i ja“, prema libretu i u režiji Ivana Lea Leme. Utjelovljuje ga Pere Eranović, a premijera mjuzikla održat će se 5. rujna na Prokurativama.