Svestrani splitski umjetnik Ivan Trpimir Lozić, umjetničkog imena Lozz, relativno je novo ime na našoj glazbenoj sceni, iako iza sebe broji dugi niz godina provedenih na raznim binama. Od suradnje s brojnim poznatim glazbenicima, sviranja u raznim bendovima, pjevanja backova na raznim festivalima, Lozz se nedavno odlučio izdavati i autorske stvari za koje je vrijeme da ih čujete. Zadnja je svjetlo dana ugledala pjesma ‘Kao lutka‘, a prije nje Lozz je napisao pjesme ‘Pjesma‘, ‘Brže‘, ‘Oprosti što sam čovjek‘ i ‘Lica dva‘.
Njegova nas je priča zaintrigirala jer, kako sam kaže, u životu voli spajati nespojivo. Ivan je završio teologiju, radio je godinu dana kao vjeroučitelj, onda je upisao ‘Film i video‘ na Akademiji i diplomirao s nagradom za najboljeg studenta. Radio je i u marketinškoj agenciji, a od srednje škole svira i pjeva u raznim bendovima, između ostalog, pet je godina proveo u bendu s Domenicom kao klavijaturist. Radi i razna videa, a nova pjesma bila nam je idealan povod za razgovor s Lozzom.
Pjesma ‘Kao lutka’ nastala je u dva navrata. Lozz je napisao tekst pjesme, a glazbu zajedno s njim potpisuje Branimir Šilović. Na aranžmanu im se pridružuje Roko Čekalović koji je ujedno i producent pjesme.
‘Prije pet godina završia san jednu vezu. Na temelju tog iskustva san napisa dio pisme. Stih ‘Ti si kao pjesma bez pjevanog refrena’ me dovea do tog da napravin pismu bez refrena, sve je vrsta neke strofe. Nedavno san proživia iskustvo druge neuspjele ljubavi koja mi je dala novo emotivno iskustvo. Emocije san skuplja u sebi do jednog dana dok nisam napisa ostatak pisme u pet minuta.’ priča nam Lozz kojem je ljubav velika inspiracija u životu.
‘Slažen se da iz emocija nastaje najbolja umjetnost, ne mora bit nužno iz loših. I iz lipih emocija mogu nastat lipe pisme. Poanta je samo da je emocija jaka i intenzivna i da traje neko vrijeme. Nadan se da će se neko moć poistovjetit s mojon pismon.
Spot je jednostavan, snimljen u jednom kadru na green screenu, prati riči pisme. Radi se o mom pokušaju da šarmiram curu. Siluete su tu da se pokaže da se ne radi o konkretnoj situaciji, nego da se svak može poistovjetit.’ priča nam splitski umjetnik koji i sebi i drugima snima, režira i montira spotove.
Svira i nekoliko instrumenata - klavir, gitaru, trubu… Muziku je otkrio još u osnovnoj školi, tako što je trenirao nogomet. Onda je shvatio da se više tim ne želi baviti, pa ga je zamijenio glazbom. U sedmom osnovne išao je na pripreme za srednju glazbenu kod časnih sestara koja traje dvije godine. Potom je završio klasičnu gimnaziju i srednju glazbenu.
Poslije srednje dogodio se zanimljiv odabir fakulteta pa je Lozz studirao teologiju.
‘Inače sam istraživački tip i volin sve, sve me zanima. U osnovnoj i srednjoj san obožava matematiku i informatiku. Tija san to upisat, al kako iman problem s vidom, preporučili su mi da se ne bavin nečim šta ima ikakve veze s detaljima i kompjuterima. Naše škole imaju uglavnom klasičnu glazbu, šta je super, ali ne bi stvara takvu muziku pa nisan upisa Akademiju, jer san se tia bavit modernom glazbom. Tako sam upa u crkveni bend, svira san duhovnu glazbu na moderniji način u VIS-u Dominik u sv. Dominika 10 godina. Osnovali smo onda neke bendove u kojima smo svirali.’ priča nam Lozz.
Nekoliko je godina proveo kao član ‘Hrvatskog nadzemlja‘ u Splitu koje mu je promijenilo i obilježilo život.
‘Prijatelj me pozva na susrete mladih u sjemeništu, tj. ‘Susret hrvatskog nadzemlja’. Da, ta mi je udruga prominila život. Prvi put san tad osjetia pitanje ‘šta je s duhovnim dijelom moje osobnosti?’ jer svi smo mi više manje odgojeni da u nešto ili virujemo ili ne virujemo, a ritko ko od nas se dublje propituje o tome.
Mene je to zanimalo, svatia san da o tom ništa ne znan, a da želin znat. To mi je uzurpiralo um, nisan danima moga spavat. Upa san na sve fakseve koje san prijavija, teologija mi je bila na zadnjem mistu. Nakon tog susreta u ‘nadzemlju’ san skužija da želin ipak to studirat. Oni su na zanimljiv mladenački način govorili o vjeri, kroz filmiće i skečeve.
Učlania san se u tu udrugu, jedno vrime san bia i voditelj filmske sekcije. Tu san izgradia ljubav prema filmu i videu, ali prvenstveno zbog pitanja koja su me izluđivala san odlučija upisat teologiju. Moji su mi rekli da radije ne iden tamo ako ne mislin ić u svećenike, al mene to ništa nije bilo briga, samo san tia znat sve o tome.
Šta će mi lova, šta će mi posal, šta će mi išta, ako ne znan koji je smisao moga života? Na teologiji san dobia milijun odgovora, ali i milijun drugih pitanja. Jedno san se vrime boria s vjerom, malo bia i agnostik, ali san svatia da svaki put kad san pokušava nać smisao i cilj u nečem drugom u životu, da me ništa nije moglo ispunit ka šta san prije bia miran u duši jer san zna šta točno triban. A to je u svemu šta radin u životu tražit smisao i volju Onoga koji nas je stvorija.
Mislin da san sad čak korak dalje nego šta san prije bia. Jedina stvar u koju čvrsto virujen je ljubav, i to jedino ima smisla. Sve ostalo je podložno konstantnom preispitivanju.’ iskreno će nam Lozz. Nakon što je završio teologiju godinu je dana radio kao vjeroučitelj u OŠ Lučac.
‘Već nakon pola godine san svatia da to nije za mene. Dobro san to radija, ali prirodno mi više pripada neki drugi posal. Onda san upisa ‘Film i video‘ na Akademiji.‘ kaže nam.
‘Film me oduvik zanima, od djetinjstva još. Iman jako strpljenja za to, vidin to u montaži. Tako sam odlučia ić na Akademiju. Posli san osnova svoj obrt L‘artist za video, sniman razne vrste videa. Posal dobro ide, zadovoljan san.
Svatia san i da mi je glazba oduvik bila to nešto, ali se nisan nikad uklapa u taj stil života. Teško je bit obiteljski čovik i bavit se isključivo glazbon. Prvenstveno radi konstantnih putovanja na svirke. Nisi nikad doma i družiš se s ljudima koji možda ne žive baš obiteljski život. "Super su mi svi ti ljudi, ali meni je zbog tog glazba sekundarni izvor prihoda. S druge strane, u koroni nije bilo nastupa pa san svatia da ne mogu bez glazbe. Falila mi je bina i sve šta to nosi. Valjda ću uvik imat taj toplo-hladno odnos prema glazbi i stilu života kojeg ona nosi’ priznaje nam svestrani Splićanin.
Autorske stvari Lozić je počeo raditi već u osnovnoj školi, ali one nažalost nisu pronašle mjesto pod reflektorima javnosti.
‘Jedino san sačuva jedan tekst s kraja srednje i posli napravia pismu ‘Lica dva‘. Svatia san da želin u životu ostavit iza sebe nešto, svoja autorska djela. Tako san počea ozbiljnije radit autorske pisme. Nakon nekog vremena dogovoria san se s Dallas recordsom da mi budu izdavači. Rekli su mi da iman drugačije stvari od onog šta su ljudi navikli i da sam im zanimljiv, tako smo sklopili suradnju, izbacujen pismu po pismu pa šta bude.‘ priča nam Ivan.
Lozićeve su pjesme sve različite, jer želi ljudima uvijek pružiti nešto novo, drugačije. Želi i eksperimentirati, kaže nam, jer je ljudima dosadno uvijek slušati jedno te isto.
‘Želin spajat nespojivo. Razmišljan više konceptualno nego žanrovski pa iz toga proizađe žanr. Ne opterećujen se žanron pisme. Želin bit iskren. Ne smimo izgubit dite u sebi.‘ govori nam Lozz.
Njegova je glazbena karijera itekako zanimljiva, iako do sada nije svirao svoje pjesme, nastupao je s mnogim poznatim imenima. Pet godina bio je u Domenicinom bendu i svirao klavijature, sve do ove godine.
‘Imam divno iskustvo s njom, prošli smo cilu Hrvatsku skupa. S Domenicom se uvik najbolje jelo. I s Alenom Nižetićem.
Svirao je Lozz i s Lorenom, Petrom Dragojevićem, Tihom Orlićem, Matkom Jelavićem, Ginom... a s Domenicom su bili predgrupa Riti Ori u Zadru, Pjevao je back vokale na Splitskom festivalu, u Veloj Luci na manifestaciji ‘Trag u beskraju‘ za Olivera i ostalim raznim događajima kao i s raznim glazbenicima.
Trenutno svira u tri benda: Jukebox koji je specijaliziran za domaće pireve i đireve, Pulse koji je za strane evente i vjenčanja i LevelOne koji sviraju ‘British golden hits - 70-e, 80-e i 90-e.‘ Level one održat će koncert 9. studenog u zagrebačkoj Tvornici kulture.
Ako se pitate kako sve stigne, ni mi ne znamo. Ono što je bitno, radi što voli i u tom gušta.
‘Sa svitom želin podilit nešto šta je u meni u nadi da će se neko moć pronać u mojin pismama i doživit neke emocije, poistovjetit ili možda izliječit. Želin ostavit trag u beskraju. Oću li uspit, ne znan. Moje pjesme nisu toliko komercijalne tako da ako nekom izazovu reakciju, bit ću sretan.‘ zaključuje Lozz.